hrvatski

Socio-kulturni aspekti razvoja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od preseljenja u Novu zgradu 1895. godine do 2011. godine

Opći cilj rada jest artikulirati socio-kulturni pristup u stvaranju case study monografije Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu kao društvene institucije. Korištena je case study mješovitoga tipa i sljedeće metode istraživanja: analize sadržaja višestrukih izvora (arhivskih dokumenata i fotografija, zakona, strateških dokumenata i sl.) promatranje sa sudjelovanjem, intervjui s upravom i umjetnicima, anketa.Rad potvrđuje tezu da je društveni kontekst ključan za djelovanje HNK. Taj je kontekst istražen na više razina – na makrorazini rasvjetljeni su političko-društveni procesi i njihovi produkti u vidu kulturnih politika, dok su na mikrorazini otkriveni latentni odnosi među akterima kulturne i kazališne stvarnosti. U radu se preispituje teza o reprezentaciji nacionalnoga identiteta kroz kazalištei (re)konstruira simbolička i stvarnainterakcija kazališta i društva. Analizom rezultata istraživanja utvrđeno je kako je i krajem 19. st. ali u suvremenosti, HNK služio kako polje borbe političke i kulturne elite. Susljedno tome, istraživanje je potvrdilo tezu kako jetemeljna društvena uloga i funkcija HNK proizvodnja kulturnoga kapitala, koji služi (re)definiranju statusa kazališta unutar nacionalne kulture jer ono kao središnja nacionalna kazališna institucija, svojim (programskim) djelovanjem stvara nove društvene obrasce komunikacije između uprave kazališta, umjetnika i publike. Istraživanjem je utvrđeno kako je uprava kazališta kulturna elita, koja ima moć u umjetničkom upravljanju kazalištem, unutar financijskih i zakonskih okvira koje određuje politička elita. Također, politička elita ima isključivo pravo odlučivanja o imenovanju i razrješenju intendanta/ice, čime neizravno određuje i ostale članove uprave. Konstatirano je da su i umjetnici dio kulturne elite, koja posjeduje kulturni, ali ne i ekonomski kapital.Njihovi dosezi u polje kulturne politike su također ograničeni i svedeni na nominalnu razinu. Ustanovljeno je da su im djelovanja ograničena i u umjetničkom polju, što ima za posljedicu slabije mogućnosti (cjeloživotnog) profesionalnog obrazovanja, usavršavanja irazvijanja karijere. Istraživanje je otkrilo kako je publika HNKprema sociodemografskim pokazateljima homogena društvena skupina, koju prvenstveno interesira klasičan umjetnički repertoar, dok za društvene aspekte kazališta ne pokazuje značajniji interes.

HNK; case study; kazalište; kulturna elita; politička elita; kulturni kapital; kulturne politike; kazališna publika; kazališni umjetnici; kazališna uprava

nije evidentirano