hrvatski

Stari(ji) hrvatski rječnici: nadahnuća nazivlju 21. stoljeća

Već dvije tisuće godina, izgovorena i pisana riječ okosnice su naših života i svjedokinje povijesnoga ljudskog napretka, no unatoč svim iskustvima i mijenama upravo se s knjigom, tom čuvaricom vremena, i dalje ne mogu nadmetati svi drugi vidovi izobrazbe. U okvirima europske zajednice država (kojoj pripada i Hrvatska) i engleskoga kao glavnog priopćajnog jezika današnjice, ovaj rad stoga pokušava opetovano ukazati na neprolaznu vrijednost star(ij)e knjige, navlastito hrvatske rječničke baštine, i to ne samo u prijevodnome nego i u rječotvornom smislu, odnosno u pogledu nadahnuća za oblikovanje i usustavljenje hrvatskoga nazivlja kao odgovora na nove potrebe.

rječnici; engleski jezik; hrvatski jezik; nazivlje; Europska unija

For already two thousand years, a spoken and written word has been a backbone of our lives and an eyewitness to a historical human progress, and in spite of all the experiences and modifications, all other educational aspects still cannot compete with the book, this protector of times. Within the European community of states (to which Croatia belongs as well) and English as the main communicational language of the present times, the paper thus repeatedly tries to signify an intransient value of the old(er) books, especially of the Croatian thesauri, not only in a translational but also in a lexicographic sense, i.e., in the sense of an inspiration for the excogitation and systematization of Croatian terminology as a response to the new needs.