hrvatski

Analiza engleskih epistolografskih izvora iz korespondencije Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana: ciljevi hrvatske međunarodne politike 1990. i 1991. godine

Rad se bavi analizom 86 pisama objavljenih na engleskome jeziku u šestoknjižju "Tuđmanov arhiv: korespondencija Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 1990. do 1999. godine" (2015.), upućenih prvome hrvatskom Predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu, te pisama koje je poslao Predsjednik, bez obzira na to radi li se o dokumentima izvorno pisanim na engleskome jeziku ili pak prijevodima “iz uljudnosti”. Analiza također uključuje i zajedničke izjave državnika ili organizacija poslanih Predsjedniku, no ne uključuje sporazume, nacrte, zajedničke izjave i sl. koje je Predsjednik uputio ili potpisao. Iščitani izvorni i autentični dokumenti službene politike u standardiziranom su obliku diplomatskoga komuniciranja. Pisma ne uključuju privatnu Predsjednikovu korespondenciju ; međutim, pojedina su pisma sa svjetskim državnicima poprimila i osoban oblik, pa se u državničkoj korespondenciji može primijetiti razvoj osobnih odnosa. Promatrani izvori pokazat će važnost proučavanja epistolografskih izvora prvoga hrvatskog Predsjednika, sa svrhom sintetiziranja ciljeva hrvatske međunarodne politike u razdoblju hrvatske povijesti tijekom 1990. do 1991. godine.

dr. Franjo Tuđman; diplomatsko komuniciranje; hrvatska međunarodna politika; epistolografski izvori; engleski jezik

The paper deals with an analysis of 86 letters published in the English language in a hexateuch titled "Tuđman’s Archives: Correspondence of the President of the Republic of Croatia Dr. Franjo Tuđman" from 1990 to 1999 (2015), addressed to the first Croatian President, Dr. Franjo Tuđman, as well as the letters sent by the President, irrespective of the fact whether they pertain to the documents originally written in the English language or to the courtesy translations thereof. The analysis also incorporates joint declarations by the politicians or organizations dispatched to the President, but it excludes the agreements, drafts, joint statements and the like sent or signed by the President. The perused original and authentic documents of the official policy are findable in the discourse form of a diplomatic communication. The letters do not encompass the President’s private correspondence ; however, certain letter exchange with the world politicians has also assumed a personal form, so one may observe a development of personal relations in a statesmanlike correspondence. The sources analyzed demonstrate significance of a study in epistolographic funds of the first Croatian P