hrvatski

Hrvatska tranzicija prošla je bez pravde: Slučaj Sanader: Što je Hrvatska propustila, a još može napraviti

Najvažnija posljedica odluke Ustavnog suda u slučaju Sanader jest činjenica da je tom odlukom značajno ograničena mogućnost kažnjavanja kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih tijekom privatizacije. Ustavni sud nije prihvatio mogućnost da se kazne i ona kaznena djela za koja je u trenutku donošenja promjene Ustava iz 2010. godine već bila nastupila zastara. Time je počinitelje tih kaznenih djela zaštitio plaštom “vladavine prava”, istodobno onemogućujući hrvatskom društvu ostvarenje socijalne pravde i ozbiljno suočavanje s kriminalom počinjenim iskorištavanjem situacija rata i onim počinjenima tijekom postupka privatizacije.A, bilo je mogućnosti i da odluči drugačije. Naime, na pitanje o nezastarijevanju određenih kaznenih djela u hrvatskom pravnom sustavu Ustavni je sud trebao gledati kroz prizmu činjenice da se radi o kaznenim djelima koja su počinjena u tranzicijskom periodu. Da je to učinio, mogao je doći do drugačijeg zaključka - onog koji bi omogućio kazneni progon i za ona kaznena djela za koja je zastara, u trenutku donošenja promjene Ustava, već bila nastupila. Osnovu za takvo razmatranje pitanja odnosa zastare i tranzicijskih kaznenih djela Ustavni je sud mogao pronaći u presudama Europskog suda za ljudska prava, ali je to, iako se upravo na presude tog suda u svojoj odluci najviše pozivao, na žalost, propustio učiniti.

Komentar Ustavne odluke u slučaju Sander; tranzicijska pravda; socijalna pravda

nije evidentirano