hrvatski

Dativ, lokativ i instrumental množine imenica u izdanjima riječke tiskare Karletzky

Od svojega osnutka 1779. pa u idućih više od sto godina rada u tiskari obitelji Karletzky u Rijeci latinicom je tiskan velik broj izdanja različita tipa na nekoliko jezika, uključujući i hrvatski. Izdanja napisana hrvatskim jezikom vrijedna su građa za istraživanje različitih područja hrvatske povijesti, posebice riječke, a posebno su važna i za istraživanje povijesti hrvatskoga književnog jezika te standardizacijskih procesa u razdoblju od konca 18. do konca 19. st., kada je ta tiskara kontinuirano djelovala, i to na sjevernojadranskome hrvatskom prostoru. Od niza jezikoslovnih pitanja koja je moguće razmatrati temeljem analize te građe, ovom su prigodom u središtu naše pozornosti gramatički morfemi u dativu, lokativu i instrumentalu množine imenica. Analizira se njihova realizacija u pisanoj praksi, i to u izdanjima tiskanima u razdoblju od 1790. do 1878. godine, odnosno u vrijeme neposrednih prijepreporodnih, preporodnih i poslijepreporodnih nastojanja na standardizaciji hrvatskoga jezika. Dobiveni se rezultati promatraju u odnosu na stanje u hrvatskim gramatikama te u odnosu na ilirsku književnojezičnu koncepciju i koncepciju ostalih hrvatskih filoloških škola u 19. stoljeću.

hrvatski jezik; imenice; dativ; lokativ i instrumental množine; Rijeka; tiskara Karletzky; 19. stoljeće

Rad je nastao u okviru znanstvenoga projekta Hrvatska pisana baština od 17. do 19. stoljeća (br. 13.04.1.2.03), voditeljice prof. dr. sc. Diane Stolac, koji financira Sveučilište u Rijeci