hrvatski

Treći jahač apokalipse: glad u Makarskoj od 1815. do 1818. godine

Strašno iskustvo epidemije kuge 1815. snažno se usjeklo u kolektivno sjećanje stanovnika Makarske, o čemu najbolje svjedoči obnova zavjeta sv. Srcu Isusovu 1915. i 2015. godine, a koji je prvi put položen u jeku trajanja epidemije. To je istovremeno za posljedicu imalo i svojevrsno zanemarivanje druge strašne pošasti koja je uslijedila gotovo odmah nakon kuge, a to je glad. Prema nekim historiografskim izvorima glad koja je harala makarskim područjem od 1815. do 1818. odnijela je čak više života od kuge, a njene posljedice bile su posebno teške jer je praktički doslovno nastupila kao treći jahač apokalipse – nakon napoleonskih ratova i kuge. No sustavnijih istraživanja ove epizode lokalne povijesti još uvijek nema. Stoga je cilj ovoga rada utvrditi posljedice gladi u Makarskoj u navedenom vremenskom razdoblju, pri čemu će se posebna pozornost obratiti na širi društveni kontekst. Naime, pojavu gladi u Makarskoj 1815. nužno je sagledavati kao dio mnogo šireg fenomena "godine bez ljeta", koja je bila rezultat katastrofalne erupcije indonezijskog vulkana Tambora 10. travnja 1815. godine. Izbacivanje ogromne količine pepela i drugih materijala u atmosferu uzrokovalo je u narednom razdoblju potpuni podbačaj sjetve diljem Europe, što je pak za posljedicu imalo pojavu gladi i bolesti (uključujući i kugu), kao i nazadovanje gospodarstva. Sve to imalo je dugoročne negativne posljedice na opći društveni razvoj Europe, a naročito za njene slabije razvijene krajeve, unutar kojih se nalazila i Dalmacija, odnosno Makarsko primorje.

glad; Makarska; Dalmacija; Tambora;

nije evidentirano