hrvatski

Filozofija i duhovne znanosti S posebnim osvrtom na djelo W. Diltheya

Takozvane »duhovne znanosti« (njem. Geisteswissenschaften, engl. moral sciences) postale su već krajem prve polovice XX. stoljeća krajnje dvojben pojam. Svoj pravi procvat »duhovne znanosti« doživljavaju u doba njemačkog idealizma i posebice romantike, potom kod W. Diltheya, G. Mischa, E. Rothachkera i ne naposljetku kod H.-G. Gadamera. Stoga je nakana prvoga dijela ovoga rada skicirati najprije to idealističko-romantičarsko-hermeneutičko shvaćanje »duhovnih znanosti« i njihovu »sistematiku«, gdje u središtu stoji ideja etike kao »znanosti« povijesti i ideja vraćanja humanističkoj tradiciji kao izvoru duhovnosti svih ljudskih objektivacija (Dilthey, Gadamer). Drugi dio priloga posvećen je razlozima raspada »duhovnih znanosti« na »humanističke« i »društvene«, pri čemu je naglasak stavljen na vladajuća gibanja u filozofiji XX. stoljeća (pozitivizam, empirizam, materijalizam, psihologizam, scijentizam itd.), što bi u konačnici trebalo dovesti i do radikaliziranja temeljnoga pitanja ovoga priloga: s kojim bi se pravom bilo koja od današnjih »društvenih« ili »humanističkih « znanosti mogla nazvati »duhovnom«? U zaključnom, trećem dijelu, treba pokušati odgovoriti na pitanje na koji način suvremena filozofija svojom pluriperspektivnošću doista može pripomoći da »društvene« i »humanističke« znanosti ponovno zadobiju dostojanstvo »duhovnih znanosti«, dakako oslobođene svih svjetonazorskih i ideoloških pretpostavki.

duhovne znanosti; Wilhelm Dilthey; Ivan Urbančič; Georg Misch; život; istina života; svjetonazor; samoozbiljenje

nije evidentirano