hrvatski

Žanrovi predaja u romanu „Na Drini ćuprija“

Najvećim dijelom, rad je zasnovan na proučavanju predaja i legendi koje se pojavljuju u djelu i na svojevrstan način svjedoče o razdoblju i vremenima od prije pet stotina godina. Nastojao sam prikazati predaje vezane za mjesto Višegrad koje se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, kao i predaje vezane za legendarnu, svima poznatu 'ćupriju' preko rijeke Drine. Predaje koje se spominju u djelu ilustriraju prirodu, povijest, te sudbinu svijeta i ljudi koji su živjeli u tom živopisnom gradu na Drini. Simbol su svih njihovih povijesnih zbivanja i teških vremena kroz koja su prolazili. Svjedoče o velikim junaštvima, legendarnim podvizima i dobrim vremenima, ali isto tako i o teškim i olovnim vremenima koja im nisu dozvolila uživanje u plodovima svojeg rada. Poznavanje povijesnog konteksta toga razdoblja je jedan od neizostavnih aspekata čitanja i razumijevanja samog djela. Antagonizam između dva velika svijeta, Istoka i Zapada, Islama i Kršćanstva ostavlja duboko urezana sjećanja u mislima cijelog svijeta, a što se tiče Andrićevog djela, pogotovo u mislima ljudi iz uvijek napaćene Bosne i Hercegovine. U ovoj kronici legende su kao prema nekom pravilu paralelne, imaju kršćansku i muslimansku verziju. Tako u obliku mita Andrić slika i raznolikost naroda u višegradskoj kasabi. Srpska djeca za divovske tragove na mostu vjeruju da su tragovi Šarca Kraljevića Marka, a turska djeca da je to trag Đerzeleza Alije. Za most se vezuje i legenda o crnom Arapinu koji je tragično stradao, i sada živi u središnjem stubu mosta, koja je ista za svu djecu. Djeca su najpodložnija vjerovanju u legende, ali u njih vjeruju i ljudi. Tako Srbi vjeruju da je humka blizu mosta Radisavljev grob, a Turci da je grob nekog derviša. Kroz epohe, kako se vremena u ovom romanu budu približavala suvremenosti, smanjivat će se legendarno i mitsko pred povijesnim događajima i okolnostima koje su uvjetovale karaktere likova.

usmene priče ; poslovice ; povijesni kontekst

nije evidentirano