hrvatski

Uskoci u povijesnim izvorima i usmenoj epici

Hrvatski povjesničari šesnaesto stoljeće smatraju najtežim i najkrvavijim stoljećem hrvatske povijesti. Osmanlijska invazija Balkanskog poluotoka popraćena pljačkaškim pohodima i razornim okršajima pokrenula je selidbe velikog dijela stanovništva. Kršćanske izbjeglice okupljene oko slobodnih i utvrđenih gradova, na područjima koja nisu bila pod turskom vlašću, osnivale su jedinice za obranu ili odmazdu nad osmanlijskim neprijateljem. Takve postrojbe koje su se zalijetale na turski prostor nazivale su se uskoci. Uskoci su protiv Turaka ratovali zbog osvete, a protiv Mlečana su bili motivirani bogatim plijenom, jer im je taj prihod postao jedina mogućnost opstanka zbog malih i neredovitih plaća. Austrija, pod čijom su carskom zastavom ratovali, kalkulirala je sa položajem uskoka često im ne pružajući potporu u sukobu s Venecijom. Nijedna skupina ljudi u povijesti hrvatskoga naroda, ali i u usmenoknjiževnoj tradiciji, nije ostavila za sobom takav spomen i snažan trag kao senjski uskoci. Narod je stoljećima u uskocima gledao osloboditelje. Oni su među pukom bili smatrani junacima i zaštitnicima budući da ih nije poticala pljačka nego osveta prema turskim zlodjelima. Stoga je o njima ispjevano mnoštvo pjesama i ispričano mnogo predaja.

uskoci ; Senj ; Turci ; narodne pjesme ; tradicija

nije evidentirano