hrvatski

Harambaša Andrijica Šimić u usmenoj epici i povijesnom kontekstu

Hajduci i uskoci bili su jedina snaga koja je podržavala slobodu obespravljenoga, progonjenoga i zlostavljanja kršćanskoga naroda za vrijeme turske vladavine (od 1463. Do 1878. god. u Bosni i Hercegovini, te od konca 15. stoljeća do 1717. god. u Hrvatskoj). U svim hajdučkim družinama, pored Hrvata, bili su i Srbi i Muslimani. (Također, su postojale i muslimanske hajdučke družine koje su se borile protiv Turaka. Andrijica Šimić je najmlađi hrvatski harambaša. Turski zulum, prijetnja ocu i obeščašćenje njegove sestre natjerale su ga da ode u hajduke. On spada u one hajduke koji su se hrabro borili protiv Turaka. Pomagao je sirotinji. Postio je sve petke. Nikada nije dopuštao da se muslimanke pretresaju. Štitio je pastire i td. Izdajom kuma Ante Garca uhićen je i usužnjen u Kopru odakle je nakon 31 godine odlukom cara Franje Josipa oslobođen. Na splitskoj Rivi mnoštvo naroda danima ga je očekivalo. Po tvrdnjama nekih proučavatelja Andrijice Šimića, NK Hajduk baštini ime po tome harambaši. Premda su Garci bili živi kada je Andrijica Šimić izišao na slobodu, on im se nije osvećivao. Umro je 5. veljače 1905. godine, krenuvši na ispovijed, dva dana nakon što je umro njegov izdajica Ante Garac. Počiva u katoličkom groblju u Runovićima, a njegove noge su iznad glave Ante Garca. Tako se ispunila Šimićeva kletva Da Bogda moje noge nad tvojom glavom bile, koju je Šimić izrekao kada ga Garac izdao. Šimićeva roda su pjesnici Antun Branko i Stanislav Šimić, te nogometaš Dario Šimić.

harambaša Andrijica Šimić ; turski teror ; hrabrost ; izdaja ; sužanjstvo ; poštenje

nije evidentirano