hrvatski

Hrvatski isusovački misionari i pokušaji unije s pravoslavnima od 16. do. 19. stoljeća

Autori donose pregled misionara koji su se na različite načine bavili temom sjedinjenja kršćana katolika i pravoslavnih tijekom Ranog novog vijeka do druge polovice 19. stoljeća. Rad kroz četiri cjeline prikazuje djelatnost apostolskih vizitatora i isusovačkih misionara na prostoru cijele Hrvatske, ali i njihove misije u Ugarskoj, Turskoj, Albaniji, Rusiji itd. Hrvatski pučki misionari i putujući propovjednici na različite su načine sudjelovali ili utjecali na događaje, inicijative ili promidžbe ujedinjenja pravoslavnih s Katoličkom crkvom u obliku kako se to odvijalo u hrvatskim krajevima i u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji od 16. do 19. stoljeća. Prvi Hrvat koji je bio uključen u proces pokušaja sjedinjenja bio je Stjepan Drenoczy koji je koncem 16. st. pratilac glasovitog Antonia Possevina u njegovu pohodu u Moskvu. Kroz 17. stoljeće u Ugarskoj i Slavoniji pod Turcima djeluju pučki misionari i vizitatori npr. Antun Ranzi, Bartol Kašić i drugi, a svojim djelima doprinose zbližavanju pravoslavnih i katolika Ivan Gabelić, Mihael Lovinić i dr. Poticaji i ideje o ujedinjenju kršćana dolaze i od misionara koji djeluju na jugu Hrvatske (T. Raggio) te onih koji djeluju ili sudjeluju u ostvarenju unije u kontinentalnoj Hrvatskoj, kao što su Juraj Mulih, Leopold Locatelli, Vincenzo Basile, Antonio Ayala i drugi, svojim misionarskim radom, pisanim djelima, izvješćima o stanju unije i sl.

misionari ; unija ; pravoslavlje ; grkokatolici ; vizitatori ; isusovci

nije evidentirano