hrvatski

KONCEPTUALIZACIJA RAZVOJNO UGROŽENIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ: EKLEKTIČNI PRISTUP

Fenomen razvojno ugroženih zajednica predmet je ovog istraživanja koje je temeljeno na teorijama tranzicije i evolucijskom pristupu u objašnjavanju etiologije, teoriji sustava u razumijevanju fenomenologije te pristupu endogenog razvoja i kritičke teorije kako bi se označile politike i prakse razvoja najranjivijih zajednica. Kao globalni činitelji razvoja pojavljuju se deindustrijalizacija, sporadična razvijenost poljoprivrede te nepovoljni demografski trendovi u 20. stoljeću. Razvojno ugrožene zajednice obilježava nepotpuna infrastruktura, ekonomska deprivacija, nepovoljni obrazovni i zdravstveni pokazatelji, osjetljiviji položaj ranjivih skupina, sniženi osjećaj pripadnosti i snižena uključenost u život zajednice, lošiji status zajednice u okruženju te suboordiniran položaj s istaknutom ovisnosti zajednice. Konceptualne odrednice slijede raniju moguću podjelu na dezorganizirane, kolabirane i latentne zajednice dajući time doprinos razumijevanju fenomena razvojno ugroženih zajednica. Praksa socijalnog rada je centralizirana, unificirana i administrativno usmjerena te se ističu smjernice za izgradnju prakse na mezo, makro i meta razini

razvoj zajednice ; razvojno ugrožena zajednica ; regionalni razvoj

nije evidentirano