hrvatski

Strategija ranog otkrivanja Alzheimerove bolesti

Smisao ranog otkrivanja AB-a jest da se bolest zaustavi u što ranijem stadiju tj. prije nepopravljivih oštećenja mozga i posljedičnog gubitka mentalnih sposobnosti. Najvažnija strategija da bi se to postiglo cilj jest iznalaženje bioloških biljega (biomarkera) kojima bi se što ranije i pouzdanije otkrile osobe s blagim spoznajnim poremećajem koji će napredovati u AB. Da bi se neki biomarker odobrio za uporabu u kliničkoj praksi, najprije se mora provesti postupak validacije u više multicentričnih istraživanja na velikom broju ispitanika. Glavni parametri validacije biomarkera jesu njegova dijagnostička osjetljivost (da pozitivna vrijednost biomarkera stvarno označava bolest), patološka specifičnost (da negativan nalaz biomarkera doista znači da osoba neće oboljeti) te korelacija s progresijom bolesti (da se, npr., povećane ili smanjene vrijednosti biomarkera još više povećavaju ili smanjuju kako bolest napreduje). Idealan biomarker trebao bi imati i osjetljivost i specifičnost veću od 85 posto. Dvije glavne skupine biomarkera u koje se trenutačno polaže najveća nada proteini su iz cerebrospinalne tekućine (likvora) uzeti postupkom lumbalne punkcije (napose razine amiloida-β, ukupnih tau proteina te pojedinih fosforiliranih tau proteina), te promjene strukture (MSCT, MRI) i aktivnosti mozga vizualizirane različitim tehnikama slikovnog prikaza (fMRI, SPECT, PET). U nekim se inozemnim centrima pacijentima sa sumnjom u sindrom demencije zbog AB-a dijagnoza postavlja s pomoću pozitronske emisijske tomografije (PET) i vizualizacijom nakupljanja amiloida s pomoću PiB-a (engl. Pittsburgh compound B) i drugih radionuklidnih obilježivača amiloida, a odnedavno i vizualizacijom tau proteina s pomoću PBB radionuklida (engl. phenyl/pyridinyl- butadienyl-benzothiazoles/benzothiazoliums). Nažalost, ni ti biomarkeri nisu dovoljno precizni i pouzdani, pa je za postavljanje dijagnoze AB-a s visokom sigurnošću još uvijek potrebno više biomarkera istodobno. Uskoro se očekuje otkrivanje biomarkera za AB u plazmi, uvođenje genetskoga profiliranja rizika za obolijevanje, određivanje predikativnih vrijednosti potencijalnih novih likvorskih biljega (kako proteina, tako i razina različitih makro- i mikroelemenata) te uspješnija uporaba novih neinvazivnih biomarkera, npr. P 300, N 400 i P 600 evociranih potencijala i testa skrivenog objekta (kojim se utvrđuje stupanj poremećenosti prostornog snalaženja).

Biomarkeri; evocirani potencijali; cerebrospinalna tekućina

nije evidentirano