hrvatski

Smjehovne teorije i značaj smjehovnog u nastavi

U radu se aktualiziraju teorijski dosezi u području smjehovnog od antike do danas uzimajući u obzir bitne poteškoće, poglavito one terminološke prirode u definiranju smjehovnog.  Ključna su pitanja: što jest smijeh, a što je smjehovno, koje su značenjske implikacije pojma humor i kako je taj pojam shvaćan u romantizmu, a kako ga shvaćaju recentne teorije?   Pri tom se u obzir uzimaju oni zaključci kojih se neposredni efekti mogu primijeniti u procesu nastave, shvaćene prije svega kao komunikacijski proces, kao odnos između pošiljatelja i primatelja poruke. U tom smislu propituju se psihoanalitički, filozofski, književnoteorijski, (pragma)lingvistički, sociološki, deontološki i drugi aspekti smijeha i njegova shvaćanja kao koda koji pridonosi humanoj dimenziji međuljudskih odnosa. Rad, pored teorijskih komparacija i zaključaka koji su rezultat tih procesa, donosi i primjere iz prakse koji fungiraju kao argumenti u novom gledanju na ulogu smjehovnog u bitno specifičnim okolnostima društvenih odnosa suvremenog svijeta, posebice u postratnom vremenu tranzicijskog južnoslavenskoga prostora, u doba posvemašnje formalizacije    osjetljivog komunikacijskog tkiva unutar nastavnog procesa i opće, globalne krize humaniteta.

smijeh ; smjehovni oblici ; suvremena nastava ; emocionalna klima ; deontologija učitelja

nije evidentirano