hrvatski

Strateška razvojna vizija obrambenog sustava: konceptualizacija u hrvatskim uvjetima

Hrvatska danas, de facto, nema krovnih strategijskih dokumenata iz područja obrane i nacionalne sigurnosti, i to barem zbog dva razloga: prvo, svi dokumenti nastali nakon Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane, a koji su ih trebali operacionalizirati, ne proizlaze dosljedno iz strateških rješenja definiranih tim strategijama niti podupiru ciljeve i slijede načela koja su u njima sadržana ; drugo, niži dokumenti nastali nakon te dvije strategije, derogirali su njihove postavke i preuzeli ulogu surogata temeljnog strategijskog dokumenta. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga 2006.– 2015. postao je ne samo plan već i ključni kriterij vrednovanja uspješnosti obrambenog sustava u suočavanju s prijetnjama i rizicima. U području obrane i nacionalne sigurnosti na djelu je nebriga središ- njih državnih institucija. Hrvatski politički establishment to područje ne smatra dijelom svoga repertoara. Rješenja koja donosi nisu rezultat pomnih analiza, ekspertize, političkih rasprava i traganja za optimalnim modalitetima odgovora, već izraz “trenutačnog nadahnuća” i dnevnopolitičkog kalkulantstva. Hrvatski obrambeni sustav u poslijeratnom razdoblju nije uspio izgraditi svoj jasan, društveno prihvatljiv, interno i eksterno prepoznatljiv identitet i kohezivne obrasce. Svjedoci smo dvostruke redukcije obrane. S jedne strane, područje obrane reducirano je na Ministarstvo obrane. Obrana se ne razumijeva kao stvar države, već isključivo kao stvar Ministarstva obrane. S druge strane, obrana je reducirana na oružane snage, odnosno vojnu komponentu.

Strategija; obrana; upravljanje obranom

nije evidentirano