hrvatski

Teorijski prekoračiti teoriju: Kangrga o povijesnosti, praksi i revoluciji

U prvom dijelu rada naznačen je povijesni, politički, ideologijski i idejni kontekst djelovanja filozofa Praxisova kruga, te su utvrđena polazišta i načela interpretacije filozofskog rada Milana Kangrge, uz Gaju Petrovića, ponajboljeg predstavnika Praxisova kruga. U drugom dijelu rada kritički su razmotrene tri nosive opozicije Kangrgina djela: povijesnost vs. metafizika ; praksa vs. otuđenje ; revolucija vs. etika. Osnovne teze rada su: a) Kangrga pokušava da kroz rekonstrukciju utemeljenosti Marxova djela u klasičnom njemačkom idealizmu , izbori poziciju teorijski nadmašene teorije ili apriorne teorije prakse kao revolucije ; b) kroz izvode filozofije duha dospijeva zapravo do lijevohegelovske pozicije filozofije čina ; c) dovezni samostojeći pojam revolucije kao prakse ili povijesnog događanja s kojim se skokovito prekida ontološki niz, s jedne strane, je pojmovno prezasićen ( praxis, poiesis, tehne, theoria + produktivno povijesno vrijeme) pa gotovo da zauzima poziciju apsoluta izvan kojeg ne ostaje ništa, a s druge strane je neodređen i neposredovan, što ga mimo volje i svake namjera autora, izlaže prigovorima za desnohegelovsku apoteozu čina i radikalnog voluntarizma. Neuspjeh u samozadanoj ambiciji dospijevanja do točke objedinjavanja teorije i prakse, doveo je, međutim, do značajnih i nedovoljno priznatih ostvarenja. To su: a) obnovljena pozicija radikalne kritike i realistične utopije: b) uvjerljiva rekonstrukcija humanističke biti Marxova mišljenja ; c) afirmacija produktivne i emancipacijske moći uma, a nasuprot danas dominantne, instrumentalne i opslužiteljske moći razuma.

praxis, povijesnost vs. metafizika, praksa vs. otuđenje, revolucija vs. etika, radikalna kritika, realistična utopija

nije evidentirano