hrvatski

Jugoslavenska narodna armija i vjerske zajednice - prilog istraživanju

Tema rada je odnos Jugoslavenske narodne armije (JNA) i vjerskih zajednica od kraja 1970.-tih do početka 1990-tih godina. Poseban dio odnosi se na odnos u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u zoni 32. pješačke (mehanizirane) divizije, odnosno kasnijeg 32. korpusa JNA. Rad je napisan na temelju dokumenata Uprave sigurnosti i službi sigurnosti 32. pješačke divizije, 32. korpusa i Političke uprave JNA. Odnos JNA i vjerskih zajednica nerazdvojiv je od odnosa Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) prema vjerskim zajednicama, a JNA je bila samo jedan od provoditelja njihove sigurnosne politike. Za Savez komunista vjerske zajednice su bile samo jedan dio korpusa unutarnjih neprijatelja, a susljedno tome i za JNA. Svećenici, odnosno učenici i studenti vjerskih škola od trenutka dolaska u postrojbe JNA tretirani su kao stvarna opasnost za njen sastav. Pod motrenjem JNA bile su i vjerske zajednice u sredinama u kojima su bile smještene njene postrojbe i ustanove, a to je praktično značilo u cijeloj Jugoslaviji. Više je nego očito da je ta djelatnost bila sustavno prenaglašavana i da nije bila opasna za JNA, odnosno postotak uočenih slučajeva bio je iznimno mali. Pri tome treba voditi računa da se radi o podacima sustava koji je bio neslobodan i kojem je jedna od temeljnih zadaća bila proizvodnja i izmišljanje neprijatelja svih vrsta pa susjedno tome treba biti vrlo oprezan u korištenju podataka koje je proizvela vojna služba sigurnosti.

Jugoslavija; vjerske zajednice; Jugoslavenska narodna armija; sjeverozapadna Hrvatska; „unutarnji neprijatelj“; 32. divizija; 32. korpus

nije evidentirano