hrvatski

Signali usmenosti hrvatskoglagoljskih pripovjednih tekstova

U srednjem je vijeku znatno veći broj primatelja slušao negoli čitao književne sastave, stoga je usmenost važan dio značaja srednjovjekovnih (zapadno)europskih proznih ostvaraja. Kako o njihovoj konkretnoj izvedbi pred publikom nema podataka u vrelima, to se znakovi i značajke usmenosti i moguće izvedbenosti (performativnosti) djela moraju pronalaziti unutar pripovjednih tekstova. Dijalog, izravno obraćanje primatelju, opće »mi«, te neki drugi detalji kao što su upute kazivaču i sintagme poput »ovo govoren'e ko ste slišali« uvjetno se mogu promatrati i kao signali usmenosti/izvedbenosti raznih hrvatskoglagoljskih pripovjednih žanrova.

hrvatskoglagoljska pripovjedna proza; usmenost; izvedbenost

nije evidentirano