hrvatski

Niže plemstvo na prijelazu stoljeća: Križevački iobagiones castri u Žigmundovo doba

Područje srednjovjekovne Slavonije u razdoblju srednjeg vijeka bilo je podijeljeno u nekoliko županija, odnosno županata. Tijekom 13. i 14. stoljeća spomenute teritorijalne jedinice (županati) integrirane su u Zagrebačku, Križevačku i Varaždinsku županiju u nastajanju, ali su ondje i u 14. stoljeću opstali županati, te se mogu pronaći iobagiones castri povezani uz utvrde, pri čemu im je ostavljen određeni dio samostalnosti. Iobagiones castri tih županata sačuvali su barem dio svojih povlastica, nisu se utopili niti među kmetove, niti među pravo plemstvo, već su unutar županije formirali posebnu administrativnu jedinicu kojoj na čelo dolazi zemaljski župan (comes terrestris). Križevački je županat ostao u posjedu kralja, odnosno slavonskog bana, sve do kraja srednjeg vijeka. Njegovo je središte bilo u križevačkoj utvrdi, odnosno gradu Križevcima, gdje se i izdaje većina isprava koje se odnose na povijest tog društvenog sloja. Pedesetogodišnje razdoblje vladavine Žigmunda Luksemburškog označilo je ulazak u suton srednjeg vijeka, te je period u kojem su se odvile mnoge promjene u društvu i politici. Isto će se preslikati i na društvo križevačke okolice – iobagiones castri križevačke utvrde. Kralj Žigmund bio je posljedni pravi viteški vladar srednjovjekovne hrvatske i ugarske povijesti, bio je kralj Češke od 1418., a pred sam kraj svoje vladavine, uspio je zadobiti i carsku krunu, postavši 1433. car Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda. Sam je igrao na ulogu velikog pomiritelja Francuske i Engleske, spasitelja od Osmanlija, vjerskog pomiritelja, ponajprije zbog Husita u Češkoj. Iako ponekad neopravdano oslikavan negativnom slikom od strane starije historiografije, njegovo je vrijeme razdoblje mnogih promjena, ali i prilika pojedinaca za društveni uspon i na lokalnoj, ali i razini Kraljevstva.

iobagiones castri; Križevci; Žigmund Luksemburški

nije evidentirano