hrvatski

Relacije posthumanizma i spekulativne fikcije iz očišta teorije čudovišta

U radu se propituje "posthumano stanje" suvremene književnosti obzirom na njezinu upletenost u ključna mjesta posthumanističke refleksije, među kojima "endizam" kao ideja kraja povijesti, vremena i čovjeka, destabiliziranjem biološke i kulturološke kategorije ljudskosti i koncentracijom na neljudsko i čudovišno, kreativno uznemiruje i potiče apokaliptične narative o alarmantnoj suvremenosti i njezinim znakovima kraja. Budući da spekulativna fikcija pokazuje sklonost problematiziranju ljudskosti u biološkom smislu (ističući biotehnološku hibridnost kao mogućnost brisanja i pomicanje granica među vrstama) i problematiziranju humanizma/humanosti u kulturološkom smislu (ističući etičku dimenziju problema koncentracijom na nedostatnu empatiju posthumanog života i njegovu "neljudsku ljudskost"), metodološko polazište propitivanja odnosa posthumanističke refleksije i književnosti u ovom je radu teorija čudovišta (monster theory), koja kao osobit izdanak postkolonijalne teorije diskursa, može ponuditi čvrst interpretativni oslonac u pristupu izabranim književnim tekstovima (J. Mlakić, "Planet Friedman", R. Bacigalupi, "Djevojka na navijanje", M. Atwood, "Gazela i Kosac"), kao i propitivanju njihova odnosa prema ishodišnim i starijim distopijskim poetikama (A. Huxley, "Divni novi svijet", Ph. Dick, "Sanjaju li androidi električne ovce?").

posthumanizam; spekulativna fikcija; distopijski kronotop; teorija čudovišta

nije evidentirano