hrvatski

"Autobiografski ugovor" ratnog pisma s potpisom Alenke Mirković i Grozdane Cvitan

Kada se autobiografski diskurs vezuje uz ratno pismo, u drugi se plan potiskuje ono što je u recepciji autobiografskog teksta u širem smislu bitno – važnost društvenog statusa autora prepušta mjesto društveno važnom predmetu, pa se pitanje "tko ima pravo na priču o vlastitom životu" (M. Velčić, 1991) pretvara u pitanje "o čemu se ima pravo pisati?", odnosno što je društveno relevantna tema. Prevaga tema koje su važne za kolektivno pamćenje u ratnopisamskoj književnosti zbog toga je gotovo samorazumljiva ; takvu temu bira i Alenka Mirković u potresnoj vukovarskoj ratnoj kronici 97, 6 Mhz. Glasom protiv topova. Mala ratna kronika (11996., 22011.). No, dok ratno pismo Alenke Mirković ispunjava čitateljsko očekivanje tako što nudi "autobiografski ugovor" (Ph. Lejeune) u kojemu se imenom na koricama jamči identitet autora i pripovjedača, u tekstovima Grozdane Cvitan Psi rata i druge beštije (2007.) izostaje dokumentarnost, a ratna zbilja postaje širi okvir književno osviještene (auto)refleksije. Bez obzira što u tom ratnom bestijariju nemamo klasični autobiografski ugovor (jer izostaje podudarnost imena autora i pripovjedača), naslućujemo da lik pripovjedačice koja sluša prepuštajući drugima da postanu glavni protagonisti, jamči autorsko pokriće za pripovjedački iskaz. Budući da autobiografija nije ni žanr ni modus, nego oblik čitanja ili razumijevanja koji se pojavljuje u svim tekstovima, pa prema tomu pripada više estetici recepcije nego estetici teksta, realizaciju autobiografskog diskursa možemo proučavati stupnjevito. Za ovaj rad osobit izazov predstavlja mjera ili stupanj autobiografskog diskursa u ratnopisamskoj književnosti. Pritom uočavamo da Genetteovo razlikovanje autobiografskog i pseudoautobiografskog, odnosno fiktivnog (izmišljajnog) i faktualnog (činjeničnog), kada je u pitanju autobiografski diskurs ratnog pisma, potrebno nadopuniti razinom "pseudofiktivnog", dakle autobiografskim skrivanjem "jastva" postupcima fikcionalizacije stvarnih događaja, što je osobito istaknuto u prozama Grozdane Cvitan, dok se na suprotnom polu nalazi tekst Alenke Mirković, kao gotovo pravilan obrazac autobiografskog ugovora i ratnog pisma.

autobiografski diskurs; ratno pismo; monološko treće lice; pripovjedač; autor

nije evidentirano