hrvatski

O hrvatskim hodočašćima ad loca sacra u srednjem vijeku

Hodočasnici iz Hrvatske koji su posjećivali Rim, Jeruzalem, Santiago u Composteli, marijanska svetišta na Apeninskom poluotoku i u Svetoj Zemlji te niz drugih hodočasničkih odredišta diljem Europe, potjecali su - kao i njihovi zapadnoeuropski suvremenici - iz svih društvenih slojeva. Brojčano podjednako na hodočašća su kretali i žene i muškarci. Njihova najčešća motivacija bila je vjerovanje u moguće izlječenje ili oprost grijeha. No, bilo je i onih čiji je motiv bila želja za avanturom ili ostvarenjem (više ili manje) unosnog posla. I vanjski izgled naših hodočasnika, ponajprije odjeća - o čemu svjedoči tek jedna freska - bio je istovjetan onom hodočasnika iz drugih europskih krajeva. Ovisio je ponajprije o financijskim mogućnostima svakog pojedinog hodočasnika. Najbogatiji hodočasnici - kao što je to bio slučaj s knezovima Trpimirom ili Branimirom, ili plemićima u pratnji kralja Žigmunda - putovali su okruženi naoružanom pratnjom, u skupocjenoj odjeći i urešeni skupocjenim nakitom. Oni siromašniji bili su skromno obučeni, pokriveni pelerinom od jeftine tkanine, sa štapom u ruci i hodočasničkom torbicom na ramenu. U njoj su nosili odjeću i hranu, a na kapi privjeske kao svjedočanstvo posjeta nekom od hodočasničkih odredišta. Nosili su i crkvene potvrde o dozvoli da hodočaste. One su služile kao propusnice za prolazak raznim krajevima Europe i Bliskoga Istoka. No, treba istaknuti da su i bogati hodočasnici u Svetoj zemlji, a znog opasnosti od Arapa i Njemaca, oblačili jednostavnu hodočasničku odjeću kako bi se uklopili u masu ostalih kršćanskih hodočasnika. Obzirom na zemljopisni položaj Hrvatske - a posebice Dalmacije – kroz koju prolaze frekventni putovi u dva najveća hodočasnička središta Rim i Jeruzalem, naši su ljudi (posebice stanovnici jadranskih komuna) upoznavali i ugošćivali hodočasnike raznih europskih narodnosti. Pored određene ekonomske koristi, takvi su dodiri obogaćivali i širili spoznaje o drugim europskim narodima: njihovim jezicima, tradiciji, običajima... Nema sumnje da su hodočašća, uz trgovinu, bila jedan od najefikasnijih vidova miroljubive komunikacije i razmjene ideja i znanja između Hrvata i drugih europskih naroda zapadnog kršćanstva te da su znatno doprinjela inkorporiranju hrvatskih prostora u srednjovjekovnu, a kasnije i u novovjeku europsku civilizaciju.

hodočašća; Hrvatska; srednji vijek

nije evidentirano