hrvatski

Suvremene perspektive multikulturalizma: komparativne analize Kine, Kanade, i SAD-a

U radu će se raspravljati o tome koliko je uspješno multikulturalizam u Kanadi, Kini i SAD-u, omogućio društvenu, ekonomsku i političku integraciju emigranata u šire društvo. Uspješnu integraciju karakterizira: ekonomska integracija na tržište rada, politička integracija i participacija, te integracija u mreže civilnog društva. Dokazivat će se kako je Kanada, prema poželjnim karakteristikama integracije, uspješnije integrirala emigrante, u odnosu na druge Zapadne demokracije (SAD) i Kinu, te kao takva može poslužiti kao primjer ostalim multikulturalnim demokracijama. U usporedbi s SAD-om, Kanađani nemaju pretjerano izražene stereotipe o emigrantima kao kriminalcima. Kanadski emigranti češće izlaze na izbore kao glasači ili kandidati političkih stranaka. Djeca emigranata postižu bolje rezultate u obrazovanju, što je u suprotnosti u odnosu na SAD, gdje postoje znatne zaprke u mobilnosti djece emigranata. Glavna hipoteza multikulturalizma jest da on potiče integracijsku orijentaciju tj. pripadnici etničkih manjina lakše će se integrirati u šire društvo ukoliko osjećaju da šire društvo priznaje i poštuje njihov identitet. Ovaj rad također će provjeriti vrijedi li ova hipoteza za Kanadu, Kinu i SAD. Sve ovo posljedica je akulturacijske politike Kanade prema emigrantima, stoga će se nastojat istaknuti prednosti akulturacije kao procesa integracije naspram asimilacije, upravo zbog toga što će emigranti brže prihvatiti novi identitet ukoliko osjećaju da šire društvo priznaje i poštuje njihov etnički identitet. Kao primjer kako su demokracije odgovorile na pitanja integracije bit će opisane tri zemlje: SAD, Kanada i Kina.

multikulturalizam; Kina; Kanada; SAD; manjine; asimilacija; akulturalizacija

nije evidentirano