hrvatski

Jezični identitet Kašuba

Većinu suvremenih nacija odlikuje obilježje multikulturalnosti, što nerijetko ukazuje na činjenicu da unutar političke zajednice egzistira više od jedne etničke skupine (Blažević, Rončević i Šepić 2007). Kao primjer zajednice čiji je identitet u velikoj mjeri određen jezikom/govorom njezinih pripadnika možemo istaknuti Kašube, etničku skupinu nastanjenu u Poljskoj, čija povijest i kulturne osobitosti nisu poznate izvan krugova malobrojnih stručnjaka te koja se služi idiomom čiji status još uvijek izaziva prijepore među jezikoslovcima zainteresiranima za kašupsku tematiku. Pogled na status skupine, kao i samoga jezika, mijenjao se kroz povijest, a do većih je pozitivnih pomaka došlo nakon promjene političkoga sustava u Poljskoj 1989. godine. Idiom „koji se donedavno definirao u širokom rasponu odrednica – kao dijalekt/etnolekt/jezik, odnosno kao književni jezik / književni mikrojezik / književna kašupština“ (Sesar 2009) svoje je mjesto pronašao u Zakonu o nacionalnim i etničkim manjinama te o regionalnom jeziku Republike Poljske. Kašupsko pitanje time nije do kraja riješeno, a kao jedan od problema javlja se i sam termin regiolekt koji zbog njegove višeznačnosti određeni broj lingvista ne prihvaća (Sesar 2009). I dok stručnjaci i zanesenjaci nastoje spasiti kašupski jezik i proširiti prostor njegove upotrebe, mlađe se generacije sve češće svoga jezika srame i izbjegavaju ga koristiti izvan obiteljskog okružja jer ga vežu uz seosku sredinu. Time se ograničavaju mogućnosti samoga jezika i njegov se društveni položaj narušava. Svrha je ovoga rada nadovezati se na postojeću literaturu vezanu uz kašupski jezik na hrvatskome jeziku te pokazati njegovu sociolingvističku situaciju, kao i pokušati (nanovo) otvoriti pitanja važnosti jezičnog, ali i kulturnog identiteta u višejezičnim zajednicama.

kašupski jezik; jezični identitet; poljski; sociolingvistika; višejezičnost

nije evidentirano