hrvatski

Dubrovački notarijat u kasnom srednjem vijeku s posebnim osvrtom na djelovanje Ivana Conversinija

Tijekom srednjeg vijeka institucija notarijata odigrala je značajnu ulogu u oblikovanju društvenih odnosa i svakodnevnog života u Dubrovniku. Začetci notarske profesije u dubrovačkoj komuni javljaju se tijekom 11. st. od kada potječe i prvi spomen riječi notarius, a razdoblje druge polovine 12. pa do prve polovine 13. stoljeća može se okarakterizirati kao doba etabliranja javnog notarijata kako na čitavoj istočnojadranskoj obali tako i u dubrovačkoj komuni. Od tada je bilježenje privatno-pravnih dokumenata za klijentelu raznih staleža postalo vrlo prošireno što je rezultiralo potpunom profesionalizacijom službe koja se dogodila u 14. stoljeću. Naime, osobe koje su bile u službi u to doba pripadale su krugu profesionalnih notara stranaca. Ovom ćemo prilikom prikazati tko su bile te osobe, iz kojih područja su dolazili obavljati službu, koliko dugo su se zadržali u dubrovačkoj komuni, po čijoj ovlasti su obavljali službu. Poznato je da su se notari prilikom sastavljanja isprava koristili formularima koji su nastali u 13. stoljeću na sveučilišnim centrima u Bologni i Padovi. Stoga će se također na temelju sačuvanih izdanih isprava pojedinih notara pokušati prikazati u kojoj mjeri su dubrovački notari pratili samu notarsku teoriju te postoje li specifičnosti dubrovačkog notarijata u korištenju određenih notarskih formula koje su se uvrštavale u određene tipove isprava. Posebna pažnja bit će posvećena notarskom djelovanju Ivana Conversinija.

srednji vijek; Dubrovnik; notarijat; Ivan Conversini; pravna povijest; kulturna povijest

nije evidentirano