hrvatski

"Idealističke teze" o jeziku Vjekoslava Babukića

U radu će se predstaviti, a na temelju djela Osnova slovnice slavjanske narĕčja ilirskoga uredjena Vĕkoslavom Babukićem (1836) i Ilirska slovnica (1854), teze Vjekoslava Babukića o prirodi jezika. Iznijet će se pretpostavka kako je riječ o razmišljanjima inspiriranim idealističkim tezama najvećeg teoretičara jezika XIX. stoljeća Wilhelma von Humboldta (1767-1835), koji je jezik držao, a nastavljajući se na filozofiju Johanna Gottfrieda Herdera, "specifičnom emanacijom duha" koja aktivno sudjeluje u formiranju čovjekove spoznaje, ima unutrašnju snagu i pripada čitavoj naciji. Ilirski program u cijelosti je naslonjen na istaknuta filozofsko-teorijska poimanja prirode jezika, a gramatički rad Babukićev vjerno slijedi njegove smjernice što pokazuje nemali broja navoda iz Osnova slovnice i Ilirske slovnice. Preko istaknutih promišljanja o vezi jezika i naroda / nacije obrazlaže se potreba za poznavanjem slavenske starine – općeslavenskoga književnog jezika i dviju azbuka kojima se izražavao. Analizom odabranih autorovih osvrta u Danici ilirskoj, uzora u pisanju gramatike i, napokon, rasprave o postanku glagoljice ustvrđuje se da je Vjekoslav Babukić dobro upoznat s paleoslavističkim i paleokroatističkim temama svoga vremena.

Vjekoslav Babukić; filozofija jezika; genetička koncepcija jezika; ilirizam; gramatika; staroslavenski jezik; glagoljica

Rad je kao predavanje prezentiran na skupu Znanstveni simpozij Dani Vjekoslava Babukića, održanom od 20.–21.2.2014.g., Požega, Hrvatska.