hrvatski

Osječki ratni leksik(on)

U članku se raspravlja o uporabi jezika u privatnoj i javnoj komunikaciji na primjeru pojedinačnih riječi i kolokacijskih izraza za označivanje ratne stvarnosti u Osijeku od sredine do kraja 1991. Kao oružje koje se povlači s bojišta nakon završetka rata, tako se i onodobni aktivni ratni leksik u mirnodopskim uvjetima povlači i polako odlazi u pasivni ili pada u zaborav. Kada je riječ o kolokvijalnoj uporabi, naraštaji Osječana mlađih od 30 godina danas znaju za riječi i kolokacije: bojler, krmača, punkt, pobjegulja, jake snage MUP-a, narodna armija, no u njihovoj jezično svijesti one nemaju semantičko polje i afektivnu vrijednost kao njihovim sugrađanima koji su prije 23 godine živjeli u podrumsko-rovovskoj civilizaciji Osijeka. S druge strane potpuno im je nepoznat čitav niz izraza koja su označivali i imenovali predmete, osobe, organizacije ili topose važne za uklapanje u onodobni život, ali i preživljavanje: zenge, hosovci, veber, oltovka, kašikara, rumunjka, Debela Berta, Bora Konj, Bedem ljubavi, Bijela kasarna, Poligon C i sl. U promatranom medijskom diskursu kao ključnom čimbeniku javne komunikacije (Glas Slavonije, HRT Radiopostaja i TV-centar Osijek) posebno se razlaže leksik kojim se u ratnim izvješćima stvarala predodžba o hrvatskim snagama i neprijatelju te kontrolirano otkrivala i prikrivala istina kao dio promidžbenog rata.

privatna i javna komunikacija, aktivni leksik, pasivni leksik, kolokacijski izrazi, medijski diskurs, ratno izvješćivanje

nije evidentirano