hrvatski

Polilaktična kiselina: istraživanje vremena degradacije i mogućnosti primjene u rekonstruktivnoj dentalnoj medicini

Zahtjevi današnjih pacijenata predstavljaju veliki izazov u rješavanju problema gubitka zubi. Kao prvi problem nameće se gubitak volumena i povoljne arhitekture alveolarne kosti koja je temelj za postizanje optimalne funkcionalne i estetske protetske rekonstrukcije u vidu klasične fiksnoprotetske ili implantoprotetske terapije. Najčešće upotrebljavana i najbolje dokumentirana metoda povećanja volumena kosti jest vođena regeneracija kosti (eng. guided bone regeneration, GBR) pri kojoj se upotrebljavaju koštani augmentati (autologni, ksenogeni, sintetski i alogeni) i membrana koja održava augmentacijski prostor. Cilj istraživanja jest utvrditi vrijeme raspada bioresorptivne membrane iz polilaktične kiseline te trajnost mehaničke izdržljivosti njezina oblika tijekom augmentacijskoga procesa. U istraživanju su upotrijebljeni Purasorb® PDLG 5010 (50/50 DL- lactide/glycolide copolymer ; Purac Biomaterials, Nizozemska) i Purasorb® PG S (Polyglycolide ; Purac Biomaterials, Nizozemska). Izrađeni su uzorci veličine 2 x 5 x 20 mm, izmjerena je masa svakoga uzorka te je po šest uzoraka uronjeno u tri različite tekućine (fiziološku otopinu, umjetnu slinu i Ringerovu otopinu). Svakih sedam dana mijenjana je tekućina te izmjerena masa uzorcima. Nakon sedam dana u svim trima tekućinama uočen je mali porast mase svih uzoraka. Nakon 21 dana uzorci su izgubili svoj prvotni oblik i mehaničku čvrstoću. Usporedbom porasta mase u prvih četrnaest dana za sve tri tekućine uočen je približno jednak porast mase svih uzoraka (prosječno 0, 011323g u 14 dana).

Polilaktična kiselina ; augmentacija kosti ; resorptivna membrana

Znanstveno istraživanje oblikovano u diplomski rad.