hrvatski

Treba li braniti društvo? Foucault, rat i metafore po kojima živimo

Prinos se bavi istraživanjem korištenja pojma rata u djelu francuskog mislioca i profesora na Collège de France Michela Foucaulta. Obrćući poznatu Clausewitzevu izjavu o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima, Michel Foucault je kroz 1970-e godine na ambivalentan način govorio o politici kao nastavku rata drugim sredstvima te, u analizi društvenih odnosa kao odnosa moći, obilato koristio ratne metafore poput strategija i taktika, povremeno koristeći takvo pojmovlje bez odmaka (npr. intervju u časopisu Ornicar? povodom izlaska prvog sveska povijesti seksualnosti), a povremeno se distancirajući od njega kao od specifičnog povijesnog diskursa koji podliježe analizi (npr. predavanja Treba braniti društvo). Konvencionalna je interpretacija da je napustio taj pojam (Hoffman 2007), kao što se od pojma moći okrenuo pojmu guvernmentalnosti pa konačno tehnikama sebstva, dok je nedavna oprečna sugestija jednog od priznatih anglosaksonskih poznavatelja Foucaulta i njegova djela da je Foucault prije smrti „namjeravao više razmisliti o vojnim pitanjima i ratu“ (Gordon u Jardim 2013). Na tragu ovoga postavljanja pojmovnog polja i problematike, ovaj se prigodni prinos ograničava na tri svrhe: prva je, u žanru hermeneutike Foucaulta, vjerno rekonstruirati i prikazati diskurs rata u Foucaulta ; druga je teorijski ga kontekstualizirati kroz usporedbe s misliocima poput Eliasa i Gramscija koji su govorili o sličnim pojavama pomoću drugih pojmova ili o drukčijim pojavama pomoću istih pojmova ; posljednja je analitički ga vrednovati, sažeto u pitanju što se diskursom rata dobiva a što gubi u analizi društvenih zbivanja ; drugim riječima: što je doista Foucault govorio ; što su govorili drugi i što nam to donosi danas u analizi i politici, s obzirom na uvodnu figuru Lakoffa i Johnsona o konceptualnim metaforama koje, kako oni tvrde, oblikuju naše svjetove.

Foucault ; Gramsci ; rat ; moć ; metafore ; politička eshatologija

nije evidentirano