hrvatski

Razlike u razini kondicijske pripremljenosti dječaka hrvača u dobi od 11 i u dobi od 12 godina različitih težinskih skupina

Podizanje i razvijanje kondicijskih sposobnosti osnova su trenažnog procesa, ali je važnost istih za uspjeh u borbi različita kod hrvača različitog načina borenja, težinske skupine i dobi. Primarni cilj istraživanja je utvrditi postoji li, i kakva je, struktura razlika u kondicijskoj pripremljenosti različitih težinskih skupina („laki“, „srednje teški“ i „teški“) hrvača, klasičnog načina hrvanja u dobi od jedanaest i dvanaest godina. Dopunski cilj je utvrditi strukturu razlika u kondicijskoj pripremljenosti hrvača klasičnog načina hrvanja u dobi od jedanaest i dvanaest godina. Istraživanje je provedeno na uzorku od ukupno 138 dječaka hrvača (57 dječaka hrvača u dobi od jedanaest godina i 81 dječak hrvač u dobi od dvanaest godina). Svaka dobna skupina hrvača podijeljena je u tri težinske skupine („laki“, „srednje teški“ i „teški“), ovisno o tjelesnoj masi hrvača. Svi ispitanici bili su podvrgnuti mjerenjima u ožujku 2009. godine. Uzorak mjernih instrumenata činilo je 18 varijabli za procjenu sportskog staža, antropometrijskih karakteristika i kondicijske pripremljenosti, a koje su detaljno opisane u više referenci. U skladu s definiranim ciljevima istraživanja, postavljene su tri alternativne hipoteze koje tretiraju problem istraživanja. Sve varijable za procjenu kondicijske pripremljenosti opisane su osnovnim statističkim parametrima, a provedeno je i testiranje normaliteta distribucija. Univarijatnom analizom varijance (ANOVA) utvrđene su razlike u manifesnom prostoru kondicijske pripremljenosti kod tri težinske skupine („laki“, „srednje teški“ i „teški“) dječaka hrvača a diskriminacijskom analizom testirane su kvalitativne razlike između istih. Postupci diskriminacijske analize potvrdili su prvu hipotezu da postoji statistički značajna razlika između različitih težinskih skupina hrvača klasičnog načina hrvanja u dobi od jedanaest godina, u varijablama za procjenu snage gornjih i donjih ekstremiteta i koordinacije. Rezultati istraživanja, potvrđuju i drugu hipotezu, da dječake hrvače u dobi od dvanaest godina, različitih težinskih skupina, u prostoru primijenjenih varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti, statistički značajno razlikuje jedna diskriminacijska funkcija, definirana kao snaga gornjih i donjih ekstremiteta. U skladu s postavljenim dopunskim ciljem ovoga istraživanja, rezultati istraživanja potvrđuju treću hipotezu, odnosno postojanje diskriminacijske funkcije koja statistički značajno razlikuje hrvače klasičnog načina hrvanja u dobi od jedanaest i u dobi od dvanaest godina u prostoru primijenjenih varijabli za procjenu koordinacije, fleksibilnosti i frekvencije pokreta. Dobiveni rezultati govore o važnosti individualnog pristupa kondicijskom treningu različitih težinskih skupina dječaka hrvača klasičnog načina hrvanja u dobi od jedanaest i dvanaest godina, vodeći računa o težinskoj skupini kojoj hrvači pripadaju. Praktični značaj rada očituje se u primjeni dobivenih rezultata istraživanja u cilju pravilnije i kvalitetnije selekcije te usmjeravanja dječaka u klasični način hrvanja, ali i kvalitetnijem planiranju, programiranju i provođenju kondicijskih treninga jedanaestogodišnjih i dvanaestogodišnjih dječaka hrvača različitih težinskih skupina.

klasični način; antropometrijske karakteristike; motoričke sposobnosti; funkcionalne sposobnosti

nije evidentirano