hrvatski

Lovro Perković: Estetika prostora i senziblitet konteksta

Tema knjige život je i djelo arhitekta Lovre Perkovića pri čemu je autorica nastojala osvijetliti ulogu i značenje arhitekta Lovre Perkovića u povijesti hrvatske moderne arhitekture i urbanizma, s ciljem uspostavljanja vrijednosnog suda o bogatom arhitektonskom opusu koji je ostvario u razdoblju od 1930-ih do kraja 1970-ih godina, a koji je dosad bio neistražen i marginaliziran. U prvom poglavlju opisuje se i analizira arhitektovo studentsko razdoblje u Pragu, potom povratak i boravak u rodnom Splitu prije Drugog svjetskog rata, odlazak u Dubrovnik tijekom ratnih godina, te povratak u Split nakon završetka rata, gdje će boraviti do kraja života. Drugo poglavlje započinje predstavljanjem i obrazlaganjem teoretskih radova i promišljanja arhitekta Lovre Perkovića na temu suvremene arhitekture u poslijeratnom razdoblju. Potom analiziram aktualna međuratna arhitektonska i društvena zbivanja u Hrvatskoj i Čehoslovačkoj Republici u razdoblju Perkovićeva aktivnog arhitektonskog djelovanja ; regionalne specifičnosti dalmatinske arhitekture ; uz završni osvrt na poslijeratnu hrvatsku arhitekturu kao teoretski okvir za bolju i jasniju kontekstualizaciju i definiranje Perkovićevih poslijeratnih arhitektonskih ostvarenja. Treće poglavlje obuhvaća cjeloviti Perkovićev arhitektonski opus unutar gotovo pola stoljeća aktivnog djelovanja kao i povijesno- društvene okolnosti vezane uz njihov nastanak. U četvrtom, zaključnom poglavlju, Perkovićevo arhitektonsko-urbanističko stvaralaštvo je kritički obrađeno i analizirano u odnosu i usporedbi s hrvatskim i svjetskim arhitektonskim kretanjima i ostvarenjima, otkrivajući pritom izvornost i jedinstvenost autorovih ideja i inovacija, kao odlučujućeg doprinosa hrvatskoj arhitekturi druge polovice 20. stoljeća, čime je ujedno proširio problematsko polje navedenog razdoblja. Perkovićev osebujni opus svjedoči o svestranosti stvaralaštva i promišljanja moderne i suvremene arhitekture, u kojem mu je uspjelo pomiriti tradiciju i avangardu, umjetnost i tehnologiju, ekonomičnu racionalizaciju i estetiku, te individualnost i kolektivni osjećaj za društvo, kao bitne čimbenike u ostvarenju modernog društva i života. Lovro Perković je doista bio suvremen arhitekt koji je uvažavao značenje konteksta u arhitekturi i promišljao prostor kao svojevrsni estetski fenomen, te je kroz čitavo stvaralaštvo tražio kompromis između pitanja ekonomičnosti i estetike u arhitekturi, sagledavajući pri tome estetiku kao jedan, ali ne i jedini, isključivi aspekt arhitekture.

moderna arhitektura; funkcionalizam; mediteranska tradicija gradnje; tipska stambena izgradnja; urbanizam; avangarda; ekonomična i racionalna gradnja; suvremena tehnologija; kontekstualizam.

nije evidentirano