hrvatski

Uređenje redarstvene službe grada Osijeka u 19. stoljeću

Razdoblje od kraja 17. stoljeća za grad Osijek i njegove stanovnike bilo je teško, ali ujedno i sretno vrijeme. Oslobođenjem Osijeka od osmanske vladavine 29. rujna 1687. godine, nakon više od stoljeća i pol sužanjstva, grad ulazi u novo razdoblje, razdoblje relativnog mira i ubrzanog napretka. Do uspostave slavonskih županija 1745. godine, stanje na ovim područjima bilo je vrlo teško i neugodno jer je Slavonijom upravljala Ugarska dvorska komora, koja nije štedjela radnu snagu za vojne poslove, kao ni materijalna davanja koja su im stanovnici bili prisiljeni davati koliko god visoka bila. Uspostavom Virovitičke županije, s Osijekom kao upravnim središtem, grad je drastično počeo napredovati u svakom pogledu. Razvija se obrt, trgovina, kultura, promet, infrastruktura, a broj stanovnika se naglo povećava te Osijek ubrzo postaje (i dugo vremena ostaje) najveći grad Hrvatske. U vrijeme proglašenja Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine, Osijek je najveći grad u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji i jedan od značajnijih srednjoeuropskih gradova toga vremena , odnosno bar je tome težio. Gradsko redarstvo baziralo se na modernom ustroju po uzoru na lokalne centre Hrvatske: Zagreb, Karlovac i Varaždin, ali i Monarhijska središta poput Beča, kojega je Osijek u mnogo toga kopirao, pogotovo po pitanju uređenja gradskoga redarstva. Sustav redarstva, njihovih plaća i obavljanja dužnosti bazirao se na lokalnim sjedištima poput zagrebačkog ili varaždinskog. Odjeća i oprema je nabavljana od ponajboljih proizvođača i ponuđača koji su najčešće bili iz austrijskih središta - Beča i Linza, dok je sam statut gradskog redarstva rađen po uzoru na zagrebački i bečki statut. Time se jasno vidi kako je Osijek više gravitirao prema Beču nego Budimpešti, čime opravdava kolokvijalni naziv najistočnijeg njemačkoga grada. Iako osječko redarstvo ne igra veliku ulogu u razvoju Osijeka i njegove uprave toga vremena, ono ipak predstavlja njezin „stup i štit“. Uređenjem redarstvene službe jednog velikog grada, a u našem slučaju to je čak i glavni grad kraljevine Slavonije, uvelike se regulirala i svaka ostala djelatnost Grada i njegovih građana, bilo direktnim ili indirektnim putem. Isto tako smo mogli vidjeti kako je redarstvo često upošljavalo svoje građane u službu te se brinulo za one koji više službu nisu mogli obnašati. Upravo tom brigom za svoje bivše redarstvenike, uprava grada je, ali i samo redarstvo prije svega, pokazala socijalnu osjetljivost, a time je redarstvo udarilo temelje te postalo jedan od začetnika uređivanja socijalne politike grada Osijeka.

Redarstvo ; policija ; gradska uprava ; javna služba ; Osijek ; 19. stoljeće

nije evidentirano