hrvatski

Splitska fortuna Luigija Pirandella (1918.-1941.)

Pisci rodom iz Splita ili za Split obrazovanjem, formiranjem, djelovanjem ili pak neočekivanim biografskim okolnostima između dva svjetska rata osobito vezani, bili su povlaštenim posrednicima talijanske književnosti u nas. Djelujući, nakon Splita, u raznim sredinama, znatno su pridonijeli recepciji talijanske proze, poezije, esejistike i drame. Osim Vladana Desnice, koji u ovom kontekstu zauzima posebno mjesto, na tom su polju prisutni i mnogi drugi. No, kad je riječ o modernom talijanskom klasiku Luigiju Pirandellu, ističu se imena Milana Begovića, Tina Ujevića, Vladimira Rismonda, Frana Alfirevića, Olinka Delorka, Antona Nizetea, Vojmila Rabadana, Stjepka Ilijića i Ive Andrića. U splitskom kazalištu, u razdoblju između dva svjetska rata, izvođena su djela talijanskih autora (češće komedije i salonski komadi), dok je Luigi Pirandello predstavljen 1926. godine djelom Šest lica traže autora, 1938. djelom Tako je (ako vam se čini) te 1941. godine jednočinkom Diploma. Posebno zanimanje za Pirandellovo djelo, kao i za rad mnogih značajnih suvremenika, pokazao je Splićanin Bogdan Radica, svakako najinformiraniji i u ono vrijeme najmjerodavniji prenositelj ideja s druge obale. U prilogu se istražuju prijevodni i kritički tragovi i odjeci opusa Luigija Pirandella u široko shvaćenom splitskom kulturnom krugu između dva svjetska rata.

splitski kulturni krug – Luigi Pirandello – recepcija/fortuna - osvrt – prijevod

nije evidentirano