Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 786758

Jezikoslovci i vic : Slučaj Charlesa F. Hocketta


Marković, Ivan
Jezikoslovci i vic : Slučaj Charlesa F. Hocketta // Tko se zadnji smije, nije shvatio vic : Humor u svakodnevnoj komunikaciji : zbornik radova / Jambrešić, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša (ur.).
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2018. str. 133-161 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Jezikoslovci i vic : Slučaj Charlesa F. Hocketta
(Linguists and jokes : The case of Charles F. Hockett)

Autori
Marković, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Tko se zadnji smije, nije shvatio vic : Humor u svakodnevnoj komunikaciji : zbornik radova / Jambrešić, Renata ; Marković, Jelena ; Marks, Ljiljana ; Polgar, Nataša - Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2018, 133-161

ISBN
978-953-8089-06-0

Skup
Tko se zadnji smije, nije shvatio vic : Humor u svakodnevnoj komunikaciji

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 19.-20.11.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Vic ; jezikoslovlje ; engleski ; hrvatski ; Charles F. Hockett
(Joke ; linguistics ; English ; Croatian ; Charles F. Hockett)

Sažetak
Šalom su se ili vicem kroz 20. stoljeće među filolozima uglavnom i tradicionalno kao žanrom bavili široko uzeti teoretičari književnosti (prvi padaju na um npr. A. Jolles, u nas Z. Škreb, M. Solar, J. Užarević, K. Bagić). Koliko nam je poznato, među rijetkim prvorazrednim jezikoslovcima koji su se šalom bavili jezikoslovno jest američki lingvist i antropolog Ch. Hockett (1916-2000), velikan svjetskoga jezikoslovlja prve polovice 20. stoljeća, pisac zadnje velike strukturalističke knjige (A course of modern linguistics, 1958), koji se po pojavi transformacijsko-generativne teorije krajem 1950-ih godina odmakao od formalizma popularne teorijske matice - kojemu je bio jedan od jasnijih i glasnijih kritičara - i okrenuo veliku rasponu tema i pristupa koje bismo danas zvali antropološkolingvističkima. Izlaganje bi iznijelo kako je šalu - više šalu nego vic - Ch. Hockett jezikoslovno razložio još 1960-ih, kao rad objavio pod naslovom "Jokes" (1973), odnosno na poseban antropološki način obradio u golemoj monografiji Man’s place in nature (1973). Izlaganje ima tri cilja. Prvo, domaću filologiju upoznati s potpuno joj nepoznatim radom. Drugo, razvidjeti mogu li se ustroj i vrste šala koje je Hockett razlučio u engleskome (potpune i nepotpune, poetske i prozaične, eksplicitne i implicirane, podvrste igre riječima, status zagonetke, igre i stiha u šali, status svetoga i neslane šale, suradnja u šali) dovesti u vezu s ovdašnjim šalama i njihovim proučavanjem, odnosno razvidjeti ima li ovdašnjih šala koje Hockett ne prepoznaje. Treće, ponuditi prijevode Hockettovih živopisnih termina (npr. od predvidljivih bild-up i punch do lone bild-up i let-down punch ili end-pun, garden-path pun, pratfall i sl.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
Rad je objavljen i u Knjizi sazetaka ; str. 23-23.



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ivan Marković, (239845)