hrvatski

Markronutritivni sastav brašna rogača hrvatskog priobalja

Rogač, iako prisutan na Mediteranu već stoljećima gdje se koristi i kao hrana i kao lijek, u našim je krajevima neopravdano zapostavljen. U doba rastuće svjesnosti o utjecaju hrane na zdravlje, pravilna prehrana je jedan od načina na koji se borimo s raznim bolestima modernog društva. Stoga se i rogač ponovno afirmira kao nezaobilazan dio zdrave prehrane. Obzirom da danas postoje vrlo oskudna istraživanja o sortama rogača s područja hrvatskog dijela Jadrana, cilj ovog rada je bio odrediti makronutritivni sastav te nutritivni potencijal rogača samoniklog na području koje obuhvaća otoke i obalu srednje i južne Dalmacije. Makronutitivni sastav (proteini, masti, vlaga, pepeo i ugljikohidrati) rogačevog brašna određen je standardnim AOAC metodama. Udio vode je određen termogravimetrijski, udio masti metodom po Soxhletu, proteina metodom po Kjeldahu dok je udio pepela određen metodom suhog spaljivanja. Udio ugljikohidrata je izračunat metodom razlike. Rezultati analize pokazuju da u brašnu rogača prevladavaju ugljikohidrati, praćeni vodom, proteinima, pepelima te naposljetku mastima, čiji je udio iznimno nizak. Obzirom da je ovo istraživanje makronutritivnog sastava brašna rogača samonikog na području Hrvatske prvo ovakve prirode ono omogućava jasan uvid u nutritivni potencijal ove sve popularnije namirnice.

Makronutrijenti; rogač; brašno rogača; AOAC metode; nutritivni potencijal

diplomski rad