hrvatski

OPTIMIZACIJA PRIMARNE I SEKUNDARNE ŠUMSKE PROMETNE INFRASTRUKTURE NAGNUTIH TERENA

Postojanje optimiziranog šumskog transportnog sustava na terenu je jedan od osnovnih preduvjeta suvremenog, kvalitetnog, integriranog, racionalnog, na potrajnosti prihoda i bioraznolikosti vrsta utemeljenog gospodarenja šumskim ekosustavom. Cjelokupan se složeni postupak uspostavljanja optimalne (najbolje moguće) mreže primarne i sekundarne šumske prometne infrastrukture provodi kroz četiri uvijek prisutne te dvije povremeno i po potrebi prisutne faze rada. Prva, inicijalna, nezaobilazna i vrlo važna, uvijek prisutna faza rada je planiranje šumskih prometnica. Planiranje šumskih prometnica s obzirom: na razinu na kojoj se provodi, na veličinu područja na koje se planiranje odnosi, na složenost postupka planiranja i na vremensko razdoblje za koje se planiranje provodi, može biti strategijsko, taktičko i operativno. U ovome je radu, na razini strategijskog (reljefna područja) i taktičkog (gospodarska jedinica) planiranja, provedena optimizacija primarne i sekundarne (sveobuhvatna optimizacija) šumske prometne infrastrukture nagnutih terena. Istraživanja su provedena u tri gospodarske jedinice nagnutih terena različitih reljefnih područja: GJ Garjevica-Čazma, Šumarija Čazma, UŠP Bjelovar ; GJ Bovan-Jelar, Šumarija Perušić, UŠP Gospić i GJ Veprinačke šume, Šumarija Opatija-Matulji, UŠP Buzet. Nagnuti tereni, sa stajališta planiranja i provedbe radova otvaranja šuma i pridobivanja drva, predstavljaju najzahtjevnije terene. Po dizajniranju GIS-a svake od gospodarskih jedinica, provedena je kvantitativna i kvalitativna raščlamba postojećeg šumskog transportnog sustava. Dva vrlo važna sloja GIS-a predstavljena su katastrom primarnih (sve šumske i one javne ceste koje se mogu koristiti pri provedbi radova pridobivanja drva) te katastrom sekundarnih šumskih prometnica (šumske ceste bez izvedenog gornjeg ustroja tzv. zemljane šumske ceste, traktorski putovi i traktorske vlake). Modificirane su do sada primjenjivane metode šifriranja sastavnica primarne i sekundarne šumske prometne infrastrukture. Kvantitativna analiza postojeće mreže šumskih prometnica počiva na novodefiniranim kriterijima izračuna primarne i sekundarne klasične otvorenosti šuma. Kvalitativna je analiza postojeće mreže šumskih prometnica utemeljena na srednjoj udaljenosti privlačenja drva, primarnoj i sekundarnoj relativnoj otvorenosti te koeficijentu učinkovitosti primarne i sekundarne šumske prometne infrastrukture, odnosno koeficijentu učinkovitosti njihovih sastavnica. Uz pomoć kriterija: nagib terena, nadmorska visina i ekološko-gospodarski tip je provedena razredba terena istraživanog područja u reljefne kategorije te je uspoređena postojeća s minimalno potrebitom (Šikić i dr., 1989) i planiranom (Hodić i Jurušić, 2011 ; Pentek i dr., 2012) gustoćom primarnih šumskih prometnica. Sukladno raspoloživosti i tradiciji korištenja, definirani su sustavi pridobivanja drva (sjekač – forvarder, sjekač – skider i sjekač – šumska žičara) te unutar njih tehnologije privlačenja drva (forvarder – izvoženje, skider – vuča i šumska žičara – iznošenje) za koje su, na osnovu nagiba terena i udaljenosti privlačenja drva, određene po četiri kategorije pogodnosti primjene (najpogodnije, pogodno, jedva pogodno i nepogodno). Postojećim alatima i vlastito dizajniranim modelima u programima ArcGis i Idrisi su, pomoću metode višekriterijskog odlučivanja, izrađene karte pogodnosti primjene svake od mogućih (ponuđenih) tehnologija privlačenja drva. Na razini pojedinog odjela je odabrana najpogodnija tehnologija privlačenja. Za odabrane je tehnologije privlačenja drva, uz uvažavanje prioriteta primarnog i sekundarnog otvaranja, primjenom dizajniranih a potom i automatiziranih računalnih modela, optimizirana kompletna šumska transportna infrastruktura. Optimiziran šumski transportni sustav je kvantitativno i kvalitativno detaljno raščlanjen. Za svaku je planiranu trasu šumske ceste, primjenom računalnog programa RoadEng, indirektnom metodom trasiranja na digitalnim zemljovidima, izrađen idejni projekt. Tako je ispitana mogućnost izvedbe pojedine šumske ceste i njezino uklapanje u važeće tehničke uvjete (Šikić i dr., 1989). Rezultati postignuti istraživanjem upućuju na nužnost upotrebe dizajnirane metodološke studije sveobuhvatnog optimiziranja šumske prometne infrastrukture u praktičnom šumarstvu. Opisane faze i podfaze složenog postupka optimizacije, uz jasno definirane metode i postupke rada, jesu jamac visoke kvalitete, jednoznačnosti i usporedivosti izrađenih studija sveobuhvatnog otvaranja šuma. Mogućnost izmjene kriterija prosudbe optimalnosti i njihova vrednovanja pri primjeni metode višekriterijskog odlučivanja i automatiziranih modela, osigurava široku primjenu metodološke studije otvaranja šuma u različitim reljefnim područjima i za različite sustave pridobivanja drva. Studije sveobuhvatnog otvaranja šuma bi, kao zakonska obveza, a ne mogućnost izbora šumarskih stručnjaka, trebale biti sastavni dijelovi planova gospodarenja s rokom važenja od 10 (20) godina. Postojeće probleme koji su determinirani u fazi planiranja šumskih prometnica treba, što skorije, riješiti međusobnom suradnjom i zajedničkim djelovanjem svih ključnih sastavnica šumarske struke u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Hrvatski šumarski institut i dr.).

šumska prometna infrastruktura; optimizacija mreže šumskih prometnica; tehnologije privlačenja drva; reljefna područja; višekriterijsko odlučivanje; GIS modeli; idejni projekti šumskih cesta

nije evidentirano