hrvatski

Steatoza jetre i metabolički sindrom: mehanizam terapijskog djelovanja fitokemikalija

Prevalencija metaboličkog sindroma, uključujući pretilost, hipertenziju, otpornost na inzulin, smanjenu toleranciju na glukozu i dislipidemiju, je u porastu. Inzulinska otpornost je ključna komponenta metaboličkog sindroma i usko je povezana sa steatozom jetre. Osim toga, u dijabetesu tipa 2, steatoza jetre je neovisno povezana s kardiovaskularnom bolesti. Modeli prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata i masti ili njihova kombinacija blisko oponašaju promjene uočene u metaboličkom sindromu kod ljudi. Kronična konzumacija etanola također može izazvati poremećenu toleranciju glukoze i inzulinsku otpornost. Raspoloživi podatci pokazuju da prirodni spojevi prisutni u biljkama koje se koriste u ljudskoj prehrani ili tradicionalnoj medicini imaju brojne pozitivne učinke. Ovi spojevi mogu utjecati na različite signalne putove u stanici i ublažiti upalu jetre, lipogenezu i nakupljanje masnih kiselina, što upućuje na pozitivne učinke u poboljšanju steatoze jetre i metaboličkog sindroma. Signalne molekule, uključujući AMPK, SREBP-1, SIRT1/3 i PPARα/γ, koje igraju središnju ulogu u nastanku masne jetre, važne su mete prirodnih spojeva. Iako ovi spojevi pokazuju izražene hepatoprotektivne učinke u animalnim modelima i kulturama stanica, nedostatak kliničkih istraživanja ostaje usko grlo za njihovo službeno prihvaćanje od strane znanstvene zajednice. Ipak, razumijevanje mehanizama njihova djelovanja može biti važna smjernica u razvoju novih lijekova i pomoći u povećanju uspješnosti kliničkih istraživanja.

steatoza jetre ; metabolički sindrom ; fitokemikalije

nije evidentirano