hrvatski

Utjecaj dodatka TiO2 na proces sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode pri temperaturi 1500 oC u trajanju 2 h

Cilj ovog rada bio je ispitati utjecaj dodatka 1 i 2 mas. % TiO2 na svojstva (gustoću, poroznost, sadržaj borova (III) oksida) magnezijeva oksida iz morske vode sinteriranog pri temperaturi 1500 °C u trajanju 2 sata. Magnezijev oksid dobiven je iz morske vode 80%-tnim načinom taloženja dolomitnim vapnom. Kod pripreme uzorka primijenjen je kombinirani način ispiranja taloga magnezijeva hidroksida (2+3), tj. nakon što je talog magnezijeva hidroksida ispran dva puta svježom destiliranom vodom pH vrijednosti 5, 88 slijedi trokratno ispiranje sa zaluženom destiliranom vodom pH vrijednosti 12, 50. Nakon postupka dekantacije slijedi proces filtriranja na većem broju lijevaka (filtar papir plava vrpca). Ispiranje taloga na filtar papiru vršeno je pet puta svježom destiliranom vodom pH vrijednosti 5, 88. Rezultati ispitivanja ukazuju da se ovakvim načinom ispiranja taloga magnezijeva hidroksida udjel B2O3 u kalciniranom magnezijevom oksidu snizio do sadržaja 0, 072 mas. %. Sinterirani uzorci uz dodatak 2 mas. % TiO2 pokazuju znatno nižu poroznost, a relativna gustoća iznosi 97% teorijske gustoće (3, 576 g cm-3). Tijekom procesa aktiviranog sinteriranja uz dodatak 2 mas. % TiO2 maseni udjel B2O3 smanjio za 82% u odnosu na sadržaj B2O3 u kalciniranom magnezijevu oksidu.

aktivirano sinteriranje; magnezijev oksid iz morske vode

nije evidentirano