hrvatski

Uloga psihologa u radu s obiteljima osoba oboljelih od demencije

Saznanje o dijagnozi i skrb za osobu oboljelu od demencije predstavlja stalan izvor stresa za članove obitelji i nameće potrebu promjene do tada ustaljenih obiteljskih pravila, funkcija, uloga, strukture, načina komuniciranja i načina suočavanja s problemima Članovi obitelji koji skrbe o pacijentu oboljelome od demencije često se nazivaju „nevidljivim drugim pacijentima". Oni su ključni za kvalitetu života oboljelog pacijenta o kojemu skrbe. Iako skrb za drugu osobu može imati neke pozitivne učenike na osobu koja ju provodi, kontinuirani pojačani psihofizički napor i zahtjevi za prilagodbom, nepredvidivost ponašanja osobe oboljele od demencije i nužnost promjene životnog stila mogu imati niz negativnih učinaka i voditi razvoju somatskih i/ili psihijatrijskih simptoma u skrbnika, naročito, ako izostaje socijalna podrška. Sveobuhvatna skrb o dementnom pacijentu uključuje izgradnju suradničkog odnosa između članova stručnog tima, prvenstveno stručnjaka u području mentalnog zdravlja (psihijatar, klinički psiholog) i članova obitelji koje skrbe o pacijentu, suradnju s udrugama oboljelih, referalnim centrima za demenciju uz provođenje psihosocijalnih intervencija, među kojima bi značajno mjesto trebala zauzimati pomoć članovima obitelji u razumijevanju samog poremećaja i u lakšem nošenju sa stresom. Čini se da je kod nas uloga psihologa zanemarena i uglavnom sporadična već i u fazi dijagnostike demencija, sastavni dio koje bi trebala biti i neuropsihologijska procjena, a pogotovo u dijelu koji se tiče psihosocijalnih intervencija s članovima obitelji. S obzirom na produženi životni vijek i sve veći broj osoba oboljelih od demencija ovo područje rada otvoreno je za aktivnije uključivanje psihologa kao članova multidisciplinarnog tima u sveobuhvatnoj skrbi o osobi s demencijom i članovima njezine obitelji.

psiholog; obitelj; demencija; skrb; uloga

Radilo se o Okruglom stolu koji je organiziran na 23. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa.