hrvatski

Agresivnost i prosocijalno ponašanje djece u dječjem vrtiću

Agresivnost je ponašanje u čijoj je pozadini namjera da se drugoj osobi nanese šteta ili uništi neki objekt (Bartol, 1995). Agresivnost u sebi sadrži neprijateljsku namjeru. Neagresivni postupci također mogu uzrokovati štetu, ali ne proizlaze iz takve namjere. Cilj agresivnih postupaka može biti ne samo tjelesno, nego i duševno oštećivanje. Agresivnim ponašanjem smatra se i kada neko dijete o drugom djetetu priča ružne stvari a namjera mu je povrijediti to dijete. Agresivnost može biti usmjerena protiv nekog čovjeka, životinje ili objekta. Riskirajući nepreciznost definicije, a opet u sveobuhvatnije i realnije objašnjenje, Žužul definira agresiju (odnosno agresivno ponašanje) kao "svaku reakciju (fizičku ili verbalnu) izvedenu s namjerom da se nekom drugom nanese šteta ili povreda bilo koje vrste, bez obzira da li je ta namjera do kraja realizirana" ( Žužul, 1989). Najčešći oblik agresivnosti kod oba spola je verbalna agresivnost. Ono uključuje zadirkivanje, uznemiravanje i nazivanje pogrdnim imenima. Ono je najbolnije i ostavlja najdugotrajnije posljedice. Iznuđivanje, tjelesna agresivnost, širenje glasina, isključivanje djece iz skupine, oštećivanje stvari i prijetnje su drugi česti oblici agresivnosti. Prosocijalno ponašanje je ponašanje usmjereno na dobrobit drugih, bez očite uzvratne dobiti za nas same. Ono je suprotnost agresivnom ponašanju (Živković, 2006).

agresivnost; prosocijalno ponašanje; djeca; dječji vrtić

nije evidentirano