hrvatski

O nekim jezičnim značajkama hrvatskih prijevoda Kukučínove inzularne proze

U radu se, na primjeru starijih hrvatskih prijevoda Kukučínove „bračke“ proze, točnije Nižetićeva prijevoda novele „Leše“ (1930.) i Šimčikova prijevoda romana „Kuća u strani“ (1931.), analiziraju strategije i postupci predstavljanja heteroglosije izvornika ciljnoj publici. Zbog uvođenja hrvatskoga jezika, od leksičkih i frazeoloških elemenata do cjelovitih iskaza, u slovačku jezičnu matricu, navedena inzularna proza s translatološkoga aspekta predstavlja iznimno delikatnu lingvističku strukturu, posebno u slučaju kada stilski obilježena sredstva izvornika pripadaju ciljnom jeziku. S obzirom na to, analiza je u prvom redu posvećena ispitivanju načina i mogućnosti rekreiranja različitih funkcija (poput egzotizacije, identifikacije i dr.) Kukučínovih kroatizama u hrvatskim prijevodima.

Martin Kukučín ; inzularna proza ; kroatizmi ; hrvatski prijevod

nije evidentirano