hrvatski

Rimska ruralna arhitektura Istre u kontekstu ekonomske i socijalne povijesti

U radu se prema trenutno dostupnim podacima o rimskoj ruralnoj arhitekturi i organizaciji izvangradskih prostora donosi pregled spoznaja o rimskom izvangradskom životu s naglaskom na njegove ekonomske i društvene komponente. Analizom ostataka centurijacije nastoji se utvrditi relativna kronologija dedukcije istarskih kolonija i ishodišna točka premjeravanja zemljišta u dvije susjedne kolonije s istovjetnom centurijacijskom mrežom. Topografskim istraživanjima sistematizirani su podaci o 481 rimskom ruralnom nalazištu na području većeg dijela Istre, južno od rijeke Dragonje, planinskog masiva Ćićarije i Učke. Razmatra se smještaj nalazišta i ističe se povezanost smještaja ruralnih gospodarsko- stambenih građevina s ekonomskim pogodnostima koje su pružale pojedine lokacije. Analiza topografskih podataka ukazuje na obrasce naseljavanja koji dosad nisu isticani, a očituju se u gradnji rimskih ruralnih građevina na mjestima nekadašnjih gradinskih naselja, poglavito na rubnim dijelovima agerskih teritorija u posljednjoj trećini 1. st. u čemu se ogleda dovršetak procesa romanizacije u rubnim dijelovima agera. Gospodarski sadržaji ruralnih građevina osnova su za rekonstrukciju ekonomske povijesti Istre u antici. Arheološki i literarni izvori pokazuju da je proizvodnja maslinova ulja bila najznačajnija gospodarska djelatnost i jedan od glavnih izvora bogaćenja rimske aristokracije. Ranocarske građevine Istre u kojima je poznata prerada maslina imale su tri ili četiri tijeska, što uz kapacitete skladišta i bazena za taloženje, govori o velikim proizvodnim mogućnostima. Arheološki podaci ukazuju da je proizvodnja i izvoz maslinova ulja bila najintenzivnija tijekom 1. st., a značaj proizvodnje maslinova ulja najbolje oslikava uljara na lokalitetu Barbariga koja s dvadeset tijesaka predstavlja zasad najveći proizvodni pogon za maslinovo ulje u rimskoj državi iz doba ranog Carstva. Poljoprivredna proizvodnja bila je temelj bogaćenja rimske aristokracije čije je investiranje u poljoprivrednu i s njom povezanu obrtničku proizvodnju u Istri bilo znatno. Pripadnici senatorskog staleža u prvoj polovici 1. st. su vlasnici istarskih keramičarskih radionica koje od Flavijevaca dolaze u carsko vlasništvo. Najviši slojevi društva imali su monopol nad proizvodnjom amfora, nužnih za komercijalizaciju uljarske proizvodnje. Ruralne rezidencije rimske aristokracije zabilježene su u više primjera na zapadnoj obali Istre, a raskošni kompleks u uvali Verige spada u red najznačajnijih ostvarenja rimske izvangradske arhitekture u rimskoj državi iz ranocarskog razdoblja. Razmatranjem dijelova ruralnih građevina koji su bili namijenjeni za stanovanje, društvena zbivanja, intelektualne i druge dokone aktivnosti ili su pak bili namijenjeni religijskim obredima, ističe se njihova uloga u iskazivanju društvenog statusa njezina vlasnika, njegova ugleda, ekonomske i političke moći. Izmijenjene političke i ekonomske prilike u kasnom Carstvu, a dijelom i nova duhovna shvaćanja koja su se ukorijenila definitivnom pobjedom kršćanstva krajem 4. st., uvjetovale su preobrazbe ruralnih građevina. U posljednjem poglavlju sintetiziraju se starije i novije spoznaje o fenomenima koji su preobražavali sadržajne i oblikovne značajke izvangradskih građevina, kao i one pojave koje su se odvijale na lokacijama rimskih ruralnih građevina nakon prestanka njihova života te svjedoče o kontinuitetu naseljenosti do mlađih povijesnih razdoblja.

ruralna arhitektura; rimsko doba; Istra; centurijacija; rimska ekonomija

nije evidentirano