hrvatski

Klinička važnost parodontnog statusa u ortodontskoj terapiji ; 3D analiza i prikaz slučajeva

Zdrav parodont je glavni preduvijet za početak ortodontske terapije stoga je od izuzetne važnosti adekvatan parodontološki pregled. Parodontološka dijagnostika podrazumjeva upalnu promjenu parodonta ( parodontitis) ili neupalne promjene gingive (recesije) koje će se lakše predvidjeti odnosno sanirati ukoliko smo u mogućnosti odrediti pravilan biotip gingive. Odgovor mukogingivnog mekog tkiva na ortodontsku terapiju je kontroverza. Recesije će se zasigurno pojaviti ili postojeće progredirati ukoliko imamo nepovoljan biotip gingive, nepovoljnu razinu alveolarne kosti te prisutnost upale. Literatura i praksa upućuju na važnost količine pomaka zuba, jačinu primjenjene sile u toku ortodontske terapije, prisutnost/odsutnost plaka te biotip gingive. Pacijenti s debelom gingivom koju prati debela koštana struktura (Biotip I) nisu skloni stvaranju recesija inače, pa tako niti tijekom ortodontske terapije, dajući slobodu ortodontu pri planiranju terapije. No ako u terapiji imamo pacijenta s tankom gingivom koju obično prati tanka koštana struktura (Biotip II) tada je potreban oprez. Važno je minimalizirati ekspanziju i selektirati torkove jer ćemo u protivnom postojeće recesije, koje su učestale kod tankih biotipova, dovesti do progresije ili pak doprinjeti stvaranju novih koje nisu postojale prije ortodontske terapije. Velike mogućnosti primjene torkova, individualiziranje terapije te klinička upotreba novijih dijagnostičke metoda kao što je CBCT uvelike nam olakšavaju planiranje terapije kod parodontoloških pacijenata.

ortodontska dijagnostika; parodontološki status; biotip gingive; CBCT

nije evidentirano