hrvatski

Zaštita kulturne baštine u liku i djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskoga

Ivan Kukuljević Sakcinski (1816-1889) nesumnjivo je znamenita i kompleksna ličnost hrvatske povijesti. Kao samouki polihistor svojim je znanstvenim radom postavio temelje brojnim budućim znanstvenim disciplinama (povijesti umjetnosti, historiografiji, arheologiji, muzeologiji, etnologiji, epigrafiji), a neizbrisivi je trag ostavio i na polju zaštite kulturne baštine. Živio je i djelovao u burnome razdoblju kada se hrvatska nacija, unutar Austrijskoga Carstva, nastojala izboriti za političku autonomiju i udruženje povijesnih pokrajina organizirajući narodni preporod i osnivajući brojne kulturne institucije. Buđenjem nacionalne svijesti pojavio se snažan interes za proučavanjem prošlosti i prikupljanjem narodne baštine. Iz individualne opčinjenosti kulturnim spomenicima postupno se prelazi u institucionalno organiziranje njihove zaštite. Kukuljevićeva se uloga u razvoju zaštite spomenika u Hrvatskoj proteže na tri sfere. Godine 1850. osnovao je u Zagrebu Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine, prvo hrvatsko znanstveno društvo koje je preko razgranate mreže suradnika organiziralo istraživanje, prikupljanje i očuvanje svih vrsta materijalnih i nematerijalnih starina na južnoslavenskome području. Za njihov je smještaj bio predodređen novoosnovani Narodni muzej, prvi hrvatski nacionalni muzej, u čijem je djelovanju Društvo imalo veliku ulogu. Kukuljević je kao predsjednik Društva ubrzo pokrenuo i uređivao glasilo Arkiv za povjestnicu jugoslavensku u kojem je uz važne povijesne izvore donio upitnik o kulturnoj baštini kojim je nastojao pokrenuti sustavno evidentiranje kulturne baštine, preteču još neostvarene hrvatske umjetničke topografije. U brojnim je svojim djelima, člancima u Arkivu te drugim novinama i časopisima, putopisima i sličnim izvješćima s terena iznosio vlastite teorije i opažanja o postupanju sa spomenicima. Godine 1855. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje starinskih građevina u Beču imenovalo ga je prvim službenim konzervatorom za Hrvatsku i Slavoniju. U njegovu praktičnome djelovanju prevladavalo je preferiranje gotičkoga stila i neogotičke restauracijske metode kojom se građevini nastojalo vratiti stilsko jedinstvo. Kukuljevićeve intervencije u obnovama crkvi u Glogovnici i Donjoj Vrijeski prvi su dokumentirani konzervatorski postupci u kontinentalnoj Hrvatskoj koji nastoje pratiti suvremene europske primjere.

Ivan Kukuljević Sakcinski; zaštita kulturne baštine; Hrvatska i Slavonija; Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine; Arkiv za povjestnicu jugoslavensku; konzervator; gotički stil; neogotička restauracija; putopis

nije evidentirano