hrvatski

Gambuzijom protiv malarije: istarski slučaj 1924. - 1943. godine

Istraživanje se kroz arhivsku i novinsku građu, stručnu literaturu i analize istarskih liječnika, bavi pitanjem uvođenja riba gambuzija u Istru za talijanske međuratne uprave (1918.-1943.), a s ciljem borbe protiv malarije. Otkrićem uzročnika i prijenosnika malarije krajem XIX. st. u svijetu su započeli eksperimenti okrenuti smanjeivanju populacije komaraca malaričara (Anophelesa). Od početka XX. st. i u Istri, tada pod austrijskom upravom, uz liječenje - kininizaciju oboljelih, pristupilo se preventivnim mjerama, poput ulijevanja petroleja u vode stajačice (lokve) – staništa komaraca. Međutim, takve su larvicidne metode naišle na negodovanje stanovnika zabrinutih za kvalitetu vode, o kojoj je, uslijed neizgrađenog vodovodnog sustava, ovisila poljoprivreda, glavna gospodarska djelatnost Istrana, ali i općenito opskrba za osobne i kućanske potrebe. Kompromisno rješenje naći se tek počevši od 1924. godine, kada u Istri s ciljem istrebljivanja ličinki komaraca biva introducirana ribica gambuzija, a u čemu su veliku ulogu imali dr. Massimo Sella, ravnatelj rovinjskog Instituta za biologiju Jadranskog mora te njegov rođak, laborant Ettore Bora. Aklimatizacija ribica bit će iznimno uspješna, a njihova prisutnost rezultirat će i uvelike doprinijeti eradikaciji bolesti koja je još od XIV. st. demografski i gospodarski opterećivala istarski poluotok i susjedne kvarnerske otoke.

malarija; gambuzija; epidemije; zarazne bolesti; Istra; Istarska provincija; Massimo Sella; Ettore Bora; melioracije

nije evidentirano