hrvatski

Značaj strukturne bušotine T-300 u Zagrebu

Planiranje urbanističkog razvoja velikih gradova zahtjevan je posao. U tom smislu i Grad Zagreb kontinuirano izdvaja sredstva za prikupljanje novih i dopunu postojećih geoloških, geotehničkih i seizmičkih podloga. Kao poseban problem izdvojena je podsljemenska urbanizirana zona. Načinjena je detaljna inženjerskogeološka karta (DIGK) i odgovarajući modeli prema kojima je područje kategorizirano, što omogućuje efikasnije upravljanje i planiranje. Iako je građa terena na površini dobro poznata, do sada nije provedeno istraživanje dubokim bušotinama koje bi jasno odredile slijed i debljinu naslaga po dubini. Potreba za ovakvim istraživanjima javlja se uslijed očekivane izgradnje na sve većim dubinama, kao i činjenice da se Zagreb nalazi u utjecajnoj zoni seizmičkog potencijala Medvednice magnitude 6.5 prema Richteru. Zbog toga se postojeća znanja o geološkim i geotehničkim karakteristikama područja trebaju proširiti i dublje u podzemlje. Upravo duboke bušotine daju takve podatke. Prva od dubokih bušotina izvedena je pod nazivom T – 300, a locirana je u prostoru rezervoara Trsje. Bušotina je locirana tako da počinje u najmlađim naslagama. Predviđena dubina bušenja bila je 300, 00 m, ali je zbog većih debljina naslaga od očekivanih produbljena do 350-00 m. Geološki/inženjerskogeološki radovi obuhvaćali su praćenje bušenja, terenska ispitivanja jezgre (džepni penetrometar, krilna sonda), petrografsko-sedimentološku determinaciju jezgre te utvrđivanje stratigrafske pripadnosti probušenih naslaga. Probušene naslage odijeljene su na šest litostratigrafskih članova. Naslage pleistocena (0, 70 – 10, 20 m) karakterizira izmjena gline, praha, pijeska i šljunka. Slijede naslage gornjeg ponta (10, 20 – 180, 00 m) predstavljene glinovito-pjeskovitim laporima i glinama koji u mlađem dijelu prelaze u slabo vezane do nevezane glinovite pijeske i prahove. U donjem dijelu (53, 00 – 180, 00 m) pretežno su se taložili pjeskoviti lapori s proslojcima pijeska. Donjopontsko- gornjopontske naslage (180, 00 – 316, 00 m) čine lapori, gline i tanki proslojci pijesaka. Naslage sarmata (316, 00 m – 331, 00 m) predstavljene su pješčenjacima. Bušotina je završena u naslagama badena (331, 00 – 350, 00 m) zastupljenim litotamnijskim fosilifernim bioklastičnim vapnencima. Na uzorcima naslaga iz bušotine rađena su i ispitivanja u geomehaničkom laboratoriju i to: određivanje vlažnosti, određivanje gustoće sitnozrnog tla, određivanje granulometrijskog sastava, određivanje Atterbergovih granica, izravni posmik te jednoosna tlačna čvrstoća na uzorcima tla i stijena. Dobiveni rezultati korelirani su s rezultatima terenskih ispitivanja jezgre. Također su rađena i geofizička mjerenja u bušotini i to downhole metodom. Mjerene su prosječne i intervalne brzine elastičnih valova u geološkim formacijama. Iz tih istraživanja dobivene su brzine Vp i Vs valova do dubine od 295, 20 m. Bušotina T - 300 dubine 350, 00 m, obuhvatila je naslage od klastičnih pleistocenskih do karbonatnih naslaga badena. Probušenim članovima pridružene su opće, mehaničke i geofizičke karakteristike. Rezultati bušenja i ostalih ispitivanja omogućili su izradu modela centralnog dijela Medvednice. Dobiveni podaci bit će osnova za planiranje daljnjih istraživanja. Razultati laboratorijskih ispitivanja i geofizičkih mjerenja moći će se koristiti pri planiranju izgradnje i projektiranju dubljih podzemnih građevina u ovom području, a i šire.

Strukturna bušotina; geološki model

nije evidentirano