hrvatski

Sindrom izgaranja kod zdravstvenih djelatnika u radu s reumatološkim pacijentima

Bolnica kao radno mjesto često se tretira kao izazovna i neizvjesna okolina za zdravstvene djelatnike. Suština rada zdravstvenog djelatnika s bolesnikom obuhvaća stvaranje kontakata, procjenu, planiranje i provođenje interventnih tehnika kako bi se poboljšalo njegovo stanje. Rad s osobama s reumatskim bolestima izuzetno je složen, težak i dugotrajan proces. Postavljeni ciljevi postižu se nakon dugog vremenskog perioda, a mali pomaci u poboljšanju općeg stanja oboljelih od kroničnih reumatskih bolesti nisu uvijek neposredno vidljivi u svakodnevnom radu. To dovodi do bržeg zamaranja, gubitka motiviranosti za profesiju i frustriranosti zdravstvenog osoblja koje radi na ostvarivanju tih ciljeva. Time se ti zdravstveni djelatnici nalaze u nepovoljnijem položaju od svojih kolega koji rade s osobama s u čijem se radu rezultati jasnije i brže postižu i uočavaju. U interakciji čimbenika koji proizlaze iz težine posla i neodgovarajućih uvjeta zdravstveni djelatnici, osim što gube interes za svoj rad i osobe s kojima rade, uspostavljaju drugačija socijalna vrednovanja, mijenjaju vlastita očekivanja. Kod ovih osoba se može razviti trajno nezadovoljstvo, napetosti, umor, stres a sve to kao posljedica profesionalne preopterećenosti. Stres izazvan na radnom mjestu je jedan od najznačajnijih razloga koji vode do sagorijevanja, odnosno“burnouta“. Maslach (1976) ubraja se u najpoznatije istraživače „burnouta“ u SAD-u, podrazumijeva pod tim pojmom emocionalnu iscrpljenost, dehumanizaciju i smanjeno osobno ispunjenje u radu, koje se može javiti kod osoba koje rade iznad granica svojih mogućnosti u profesijama koje zahtijevaju neposredan rad s ljudima.

zdravstveni djelatnici ; stres ; sagorjevanje

nije evidentirano