hrvatski

Od hudih jezika finih familija samoborskih i fest grdih reči na gospona plebanuša do (gotovo) najvećega hrvatskoga prijevoda Novoga zavjeta

Većim je dijelom druge polovice devetnaestoga stoljeća samoborskom župom upravljao svećenik Antun Glasić. Njegova se revnost za povjereni mu puk očitovala i otvorenim izražavanjem političkih stavova zbog kojih je došao u sukob s dijelom svojih župljana. Događaji su eskalirali u pisanom zahtjevu nekih samoborskih građana da im se pošalje protestantski pastor koji će ih poučiti "čistomu evanđelju", oslobođenomu od političkih konotacija i agitacija. Za tu se njihovu želju pročulo čak i u Londonu, te je ondje ušla u kroniku Britanskoga i inozemnoga biblijskoga društva, postavši jednim od ključnih čimbenika u odluci Društva da se Hrvatima pruži Sveto pismo na hrvatskom jeziku, koje će – doduše, kao Novi zavjet sa psalmima – za objavljivanje (prvo izdanje tiskano je 1877. godine) prirediti Bogoslav Šulek. Autor je ovaj događaj proučio u hrvatskim arhivima te u arhivu Britanskoga i inozemnoga biblijskoga društva u Cambridgeu, povezujući oba dijela svojega istraživanja upravo Langovim napisima o Samoboru. Pri tom je zanimljivo vidjeti što je od toga Lang doista dokumentirao, što naziremo među recima, ali i što mu je promaknulo, kušajući istodobno, upravo na toj pojedinosti, ocrtati Langovu ljudsku i kroničarsku perspektivu.

Antun Glasić ; Britansko i inozemno biblijsko društvo ; Bogoslav Šulek ; Novi zavjet ; Milan Lang

nije evidentirano