hrvatski

Marijanski kult u Gašparotijevu "Cvetu sveteh"

Hilarion Gašparoti (Gasparotti) (Samobor, 1714.-Lepoglava, 6.III.1762.) bio je pavlin i napisao je najopsežnije djelo starije kajkavske književnosti - Cvet sveteh. Djelo se sastoji od četiri sveska (I. 1752. ; II. 1756. ; III. 1760. ; IV. 1761.) i ima ukupno oko 4 000 stranica. Posvetivši djelo u cijelosti B.D. Mariji, u književnopovijesnoj literaturi stekao je glas jednog od najpoznatijih mariologa u hrvatskoj književnosti. Iščitavanjem III. sveska Cveta sveteh, posvećenog Gospi Žalosnoj, čiji se kip nalazi u kapelici u Veternici, nailazi se na osam propovijedi posvećenih Mariji: Pohođenje, Bratovština od Škapulara, Gospa Snježna, Marijino uznesenje, Marijino rođenje, Ime Marijino, Gospa Žalosna i Jutarnja propovijed na zagovor B.D. Mariji. Govor o Mariji u tekstovima tih propovijedi potvrđuje temeljne vjerske dogme i doktrine, tj. da je Marija: Bogorodica, Djevica, da je bezgrešno začela i da je uznesena na nebo, s tim da se posebno naglašavaju njezine uloge, odnosno doktrine: zagovarateljice, odvjetnice, pomoćnice i zaštitnice ljudi pred Bogom. U objašnjavanju potonjih uloga B.D. Marija često se uspoređuje sa starozavjetnim motivima, ponajviše starozavjetnim ženama (Juditom, Esterom, Rutom, ...) tako da Gašparotijevo štovanje Marije podrazumijeva njezino božansko i ljudsko lice, s tim da i to ljudsko nikad ne gubi božanski značaj.

Hilarion Gašparoti, Cvet sveteh, propovijedi, Marijine dogme i doktrine, marijanska pobožnost

nije evidentirano