hrvatski

Uspostava eksperimentalnog modela dijabetesa u CD26 deficijentnim miševima

Uvod. Diabetes mellitus endokrinološki je metabolički poremećaj višestruke etiologije, čije je osnovno obilježje hiperglikemija, a zbog stalnog rasta incidencije predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Usprkos brojnim istraživanjima provođenima desecima godina, etiopatogeneza ovog poremećaja nije u potpunosti jasna. Međutim, poznato je da dipeptidil-peptidaza IV odnosno molekula CD26 (DPP IV/CD26) ima ključnu ulogu u održavanju homeostaze koncentracije glukoze u krvi putem regulacije biološke aktivnosti svojih supstrata, prije svega inkretina. Cilj istraživanja. Cilj ovog istraživanja bio je uspostaviti pokusni model dijabetesa u CD26 deficijentnim (CD26-/-) životinjama i divljem tipu (C57BL/6) miša te pratiti ciljna biokemijska, histomorfometrijska i patohistološka obilježja kako bi utvrdili značaj nedostatka DPP IV/CD26 u uvjetima eksperimentalno izazvane hiperglikemije. Materijal i metode. Za indukciju pokusnog model dijabetesa u CD26-/- i C57BL/6 miševima, životinjama je intraperitonealno aplicirana otopina streptozotocina u citratnom puferu u dozi od 50mg/kg tijekom 5 dana. Kontrolne skupine predstavljale su miševi istih sojeva kojima je apliciran citratni pufer u istim uvjetima. Razvoj dijabetesa praćen je temeljem kliničkih, biokemijskih i histoloških parametara u oba soja pokusnih životinja. Učinjen je intraperitonealni test tolerancije glukoze (IPGTT) te je dnevno mjerena koncentracija glukoze u krvi pokusnih životinja. Oštećenje bubrega i gušterače određivalo se makroskopski, patohistološkom analizom te histomorfometrijskom analizom parafinskih tkivnih rezova. Enzimska aktivnost molekule DPP IV/CD26 određivana je u serumu C57BL/6 životinja u uvjetima hiperglikemije te u kontrolnoj skupini spektrofotometrijskom metodom. Rezultati. U fiziološkim uvjetima ne postoje razlike u fenotipu CD26-/- i C57BL/6 miševa, međutim, CD26-/- životinje iste dobi i spola imaju statistički značajno (p < 0, 05) nižu tjelesnu masu i koncetraciju glukoze u krvi natašte u odnosu na divlji tip životinja. Utvrđena je bolja tolerancija glukoze u uvjetima nedostatka molekule DPP IV/CD26. Pokusni model dijabetesa uspostavljen je u oba soja pokusnih životinja uz optimalnu utvrđenu dozu od 50 mg/kg kroz 5 dana. Uočeno je da CD26-/- životinje bolje podnose i početnu hipoglikemiju i posljedičnu hiperglikemiju uslijed aplikacije otopine streptozotocina. Patohistološke i histomorfometrijske analize tkivnih rezova gušterače i bubrega pokazali su da u fiziološkim uvjetima nema razlike između sojeva u ispitivanim parametrima, no u uvjetima hiperglikemije površina i broj Langerhansovih otočića gušterače statistički su značajno niži (p < 0, 05) u divljem tipu miša u odnosu na CD26-/- životinje. Bubrežna tjelešca također su bila manje površine i manjeg opsega u divljem tipu miša. Enzimska aktivnost DPP IV/CD26 u serumu C57BL/6 životinja u hiperglikemiji statistički je značajno viša (p < 0, 05) u odnosu na njihovu kontrolnu skupinu. Utvrđena je pozitivna korelacija aktivnosti DPP IV/CD26 u serumu te koncentracije glukoze u krvi. Zaključak. Temeljem kliničkih, biokemijskih i histoloških parametara utvrđeno je da je eksperimentalni model dijabetesa uspostavljen u oba soja ispitivanih životinja. Rezultati ovog istraživanja ukazali su da CD26-/- životinje pokazuju bolju toleranciju glukoze kako u fiziološkim uvjetima tako i u pokusnom modelu dijabetesa. Nedostatak DPP IV/CD26 pokazao je protektivan učinak od oštećenja izazvanih otopinom streptozotocina i u gušterači i u bubregu. Ovo istraživanje ukazuje na značajnu pozitivnu ulogu inhibicije DPP IV/CD26 u pokusnom modelu dijabetesa te potvrđuje važnu ulogu DPP IV/CD26 kako u patogenezi tako i u terapijskom pristupu liječenja ovog metaboličkog poremećaja.

Dipeptidil-peptidaza IV ; CD26 ; dijabetes ; eksperimentalni model

nije evidentirano